Tribina „Vojska i država“ održana je u četvrtak 25. jula u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Nijedan politički sistem ili oblik vladavine kroz istoriju nije funkcionisao bez represivnog aparata, a pogotovo bez vojske koja je uvek bila jedan od stubova svake države i političkog sistema. Ono što vojsku, uz policiju, čini različitom u odnosu na ostale institucije države (administracija, poreska struktura, izvršna vlast), jeste njena uloga koja nije dnevnog karaktera.
Kada je reč o savremenom konceptu oružanih snaga ili vojsci, taj oblik, približan današnjem, datira od početka modernizma, odnosno stvaranja građanske epohe u Zapadnoj Evropi. Od 19. veka vojska postaje usko specijalizovana institucija sa profesionalnim vođstvom i formalno je odvojena od struktura same vlasti.
– U političko – teorijskom smislu vojsku i njenu svrhu možemo klasifikovati na razne načine, ali ono što je nesumnjivo u svakoj teoriji koja se bavi vojskom i politikom, jeste to da su vojska i oružane snage sredstvo jedne države za vođenje rata. To je svrha zbog koje se vojska formira i zbog koje u svakoj državi funkcioniše – rekao je Slepčev.
Politička teorija, rekao je dalje autor tribine, formuliše vojsku kao čvrsto uspostavljanje veoma disciplinovane organizacije čije obeležje je hijerarhija i kultura stroge poslušnosti. Nemački pravnik, istoričar, sociolog i političar Maks Veber voleo je da kaže da je vojska zapravo ekstremni primer birokratije s obzirom na činjenicu da ona predstavlja deo državnog aparata.
Jedna od svrha je vojska kao interesna grupa. Ona je svakako kompleksan organizam i mimo svoje osnovne uloge može da utiče na političke tokove i da određuje i ima uticaja na unutrašnju i spoljnu politiku, da se bavi kontrolom naoružanja i da ima monopol na moć prinude. To u društvima koja su na neki način problematičnija vojsci otvara mogućnost direktnog uplitanja u politička zbivanja. Oblik koji nam je poznat kroz istoriju je vojna hunta koji vezujemo najčešće za Južnu Ameriku.
Postoji i oblik vojna diktatura kakav je bio u Grčkoj (1974 – 1980)kao i Pinočeov dolazak na vlast uz američku podršku u Čileu. To su oblici koji su podrazumevali zabranu opozicionog i sindikalnog organizovanja i cenzuru štampe.
– Vojska je institucija koja se uvek i u svakom društvu doživljavala kao stub, kao garant bezbednosti što je dovoljan razlog da građani svake države svoju vojsku doživljavaju kroz prizmu nade i poverenja, a često i uz neke mistifikacije njene uloge. Dakle, vojska će još dugo biti temelj svakog političkog društva bez obzira na to kako bude koncipirana – zaključio je Slepčev svoje predavanje.
Ostavi komentar