Autor: Dajana Grubišić
Mesec jul je nosilac globalne akcije „Jul bez plastike“. LJudi širom sveta daju svoj doprinos ovoj ideji tako što se odriču korišćenja plastike tokom celog meseca, kako bi ova navika prerasla u život bez plastike. Postoji i internet stranica na kojoj se svi mogu registrovati i odabrati da li se odriču plastike u potpunosti ili, recimo, samo šolja za kafu koja se ponese, jednokratnog pribora za jelo, plastičnih kesa i slično. Registrovani korisnici putem mejla dobijaju savete kako da izbegnu plastiku, ali i informacije o tome koliko plastika zagađuje okolinu. Tek kada se upustimo u ovaj izazov, postajemo svesni da je plastika svuda oko nas i da je veoma teško izbeći je. Međutim, svako od nas može odabrati makar jedan proizvod od plastike koji će zameniti drugim, kao što je na primer platneni ceger u kupovini, umesto plastične kese. Kada govorimo o kupovini, moramo spomenuti i uticaj modne industrije na životnu sredinu. Osim plastike, modna industrija proizvodi i mnogo tekstilnog otpada, ali i troši veliku količinu električne energije i vode.
Modna industrija i ekologija
Kada kažemo brza moda, to nije nešto što nas asocirana na ekologiju, međutim, povezanost je veća nego što deluje na prvi pogled. Izraz brza moda odnosi se na trendove u oblačenju koji se brzo menjaju i dovode do preterane proizvodnje odeće. Cilj je ponoviti proces proizvodnje što brže i što češće, što rezultira velikom ponudom na rafovima. Ovde je imperativ kvantitet, pa kvalitet izostaje. Samim tim kupci češće polaze u potragu za novim odevnim komadima, jer su prethodno kupljeni vrlo brzo neupotrebljivi. Niske cene ne dozvoljavaju tom začaranom krugu da se zatvori. Ovakav način proizvodnje i prodaje kritikuje se zbog različitih ekoloških i etičkih pitanja, koja se javljaju kao posledica tog stila života.
Trendovi se poslednjih godina menjaju po mikrosezonama, samim tim mnogo više odeće se i proizvodi i kupuje. Uvećana proizvodnja iziskuje veću potrošnju energije i prirodnih resursa, što narušava vodeni, zemljišni i atmosferski ekosistem. Prema podacima međunarodne organizacije za zaštitu životne sredine Greenpeace, za proizvodnju jedne majice potrebno je 2.700 litara vode, a za jedne farmerice 7.000 litara. Osim toga, veliki problem predstavlja i gomilanje tekstilnog otpada u domaćinstvima. Garderoba dospeva na deponije, a kako je pretežno sintetička, ona nije biorazgradiva. Naspram toga, neznatne su one količine koje se doniraju ili recikliraju. Na taj način, prema podacima pomenute organizacije, modna industrija postaje drugi zagađivač na svetu, posle naftne industrije.
Industrija se osamdesetih godina premestila u takozvane zemlje trećeg sveta, sa jeftinom radnom snagom. U takvim državama često rade i deca, za izuzetno male plate i u lošim uslovima. Uslovi rada su uglavnom nebezbedni jer se ne primenjuju standardi kao u razvijenim zemljama. Međutim, ove teme još uvek nemaju dovoljno medijskog prostora da bi uticaj na svest potrošača bio vidljiv. S druge strane, zahvaljujući reklamama, medijima, društvenim mrežama i sve popularnijim modnim blogerima, brza moda brzo i napreduje.
Kada govorimo o ulozi medija, možemo lako primetiti da mediji stvaraju potrošačke navike. Specijalizovanih modnih časopisa, blogova i emisija sve je više, a u moru takvih sadržaja nađe se tek po nekoliko izuzetaka koji nam prikazuju šta se dešava iza modnih kulisa. O tome govori i jedno istraživanje koje je sproveo Medijski arhiv Ebart. Prema njihovim podacima, slaba je specijalizacija u medijima za teme životne sredine i njih nameću događanja, a ne urednici i novinari. Dakle, o životnoj sredini se piše kada se dogode zemljotresi, poplave, suše ili kada se održavaju protesti zbog neke ekološke katastrofe, a retko se pokreću neke medijske inicijative. Prema kvantitativnoj analizi koju su izvršili, zaključuje se da je posledica smanjenog zanimanja za ove teme podizanje prioriteta drugih tema, naročito onih koje se tiču politike.
Teme koje su zastupljene u medijima iz ove oblasti, najčešće su vezane za klimatske promene i problem deponija. Odlaganje i uništavanje smeća često ima i politički značaj, naročito u manjim sredinama. Takvi izveštaji su onda najčešće povezani sa protestima lokalnog stanovništva, usvajanjem projekata i slično. S druge strane, klimatske promene jesu tema kojom se često manipuliše i širi neosnovani strah. Kako možemo i sami primetiti, mediji kroz mistifikovanje, površnost i stvaranje teorija zavere pokazuju nedostatke u svom radu, ali i u našem obrazovanju. Na kraju, prema Medijskom arhivu, najbolji tekstovi u štampi su preneti iz stranih medija.
U Politici je nedavno izašao tekst pod naslovom „Jeftina moda skupo košta planetu“. Autor pominje raspravu u britanskom Parlamentu, čiji je odbor za ekologiju imao zadatak da utvrdi efekte brze mode na životnu sredinu i predloži mere kojima će se ublažiti posledice. Višemesečna istraga o ekološkoj održivosti tekstilne proizvodnje pokazala je da britanska modna industrija godišnje proizvede milion tona otpada i da je veći izvor ugljen-dioksida od aviona i brodova zajedno. Prodaja odeće se za poslednjih šest godina uvećala za 200.000 tona, a procenjeno je da je „životni ciklus” današnjeg odevnog predmeta kraći nego što je ikada bio – traje u proseku samo dve godine. Kako Politika prenosi, podaci su pokazali da Britanci godišnje bace garderobu u vrednosti od 140 miliona funti i kupuju više odevnih predmeta od bilo koje druge evropske nacije. Svake nedelje kupe 38 miliona komada, a 11 miliona bace u smeće. Procenjuje se da tekstilna industrija, jedna od pet najprljavijih, godišnje emituje 1,25 milijardi tona ugljen-dioksida, dok u okeane ona izbaci 20 do 35 odsto sve plastike koja tamo završi. Da bi se proizveo kilogram pamuka, dovoljan za jednu majicu i farmerke, potroši se između deset do dvadeset hiljada litara vode.
Parlament je kao rešenje predložio porez od jednog penija na svaki komad odeće, kako bi se finansirao program reciklaže. Na svoje potrošače apeluju da kupuju manje i da prepravljaju odeću. Takođe, i u ovom članku se pominje etički problem prilikom proizvodnje ove odeće i uslovi u kojima ljudi rade. Početkom godine u Bangladešu su održavani protesti tekstilnih radnika, koji su tražili veće plate. NJima je minimalac poslednji put povećan 2013. godine, nakon što je više od hiljadu ljudi stradalo kada se srušila jedna fabrika odeće. Protesti su ugušeni, a mnogi radnici su završili u zatvoru. Pet hiljada radnika dobilo je otkaz zbog učešća u protestima. Pored boljih plata i poboljšanja uslova za rad, ono što je važno za ove ljude je svakako i transparentnost. Zbog toga razna udruženja i aktivisti apeluju na brendove da ističu u kojim fabrikama je njihova roba proizvedena. Toga se još uvek pridržava samo mali broj njih.
Aktuelna ekološka tema u Srbiji
U centru medijske pažnje u Srbiji, kada su u pitanju ekološke teme, jeste izveštavanje o izgradnji mini hidroelektrana (MHE). Već nekoliko godina interesovanje za ovu temu ne jenjava, kao što ne jenjava ni protesti grupa građana Srbije pružaju protiv izgradnje. Hidroelektrane se grade pretežno na planinskim rekama u zaštićenim krajevima, gde te reke predstavljaju uglavnom izvor života za malobrojno preostalo stanovništvo. Energija koja se proizvodi na ovaj način predstavlja obnovljivi vid, međutim, posledice na prirodu su velike. Tokom izgradnje uništava se drveće oko reke, kao i živi svet u vodi, a često stradaju i putevi, odvajaju se delovi naseljenog mesta. Zbog svega toga ljudi u Srbiji protestuju i traže od države da obustavi izgradnju. Mediji koji se bave ovom temom prenose situaciju dosta objektivno, međutim, povremeno se može primetiti naklonjenost građanima. Država je najpre odobrila izgradnju, a nakon protesta građana i otkrivanja nepravilnosti u izgradnji, nadležno ministarstvo donelo je odluku da se izgradnja u pojedinim mestima obustavi.
Planirana je izgradnja 850 mini hidroelektrana u Srbiji, koje bi trebalo da omoguće obnovljivu energiju i smanjen uvoz. Investitori smatraju da su MHE neophodne za energetsku stabilnost zemlje i da nisu štetne za okolinu, već da obezbeđuju bolje uslove.
Reciklaža
Smatra se da je recikliranje jedan od osnovnih načina za rešavanje ovog problema, međutim, u našoj zemlji ono još uvek nije zaživelo u dovoljnoj meri. Neki od brendova daju popust na kupovinu kada donesete tekstil za reciklažu. To je svakako dobar potez, ali s druge strane upravo te iste prodavnice su jedne od vodećih u popularizovanju ovakvog načina života. Samim tim to deluje kao neznatna kompenzacija i usluga prirodi, u odnosu na mnogo veći problem koji je nastao.
Dan zaštite životne sredine obeležava se 5. juna. Ove godine Kina je bila domaćin manifestacije čija tema je bila zagađenje vazduha, pa su sadnjom drveća i brojnim aktivnostima ljudi širom sveta davali svoj doprinos zaštiti životne sredine i poboljšanju uslova za život. Takve akcije ne bi trebalo da nam padaju na pamet jednom godišnje, već da postanu stil života i zdrava navika koju negujemo.
Koncept pod nazivom 3R (Reduce – redukuj, Reuse – ponovo upotrebi, Recycle – recikliraj) priznat je širom sveta i upućuje nas šta da radimo sa onim što smatramo otpadom. Redukovanje potrošačkih navika počinje razmišljanjem šta nam je zaista potrebno i kupovanjem samo neophodnih stvari. Ponovnom upotrebom svega što nije za jednokratnu upotrebu smanjujemo količinu stvari koje bacamo. To se pre svega odnosi na obnavljanje starog nameštaja i garderobe, upotreba staklene ambalaže više puta i korišćenje starog tekstila u različite svrhe. Garderoba može postati krpa za prašinu pa će se tako produžiti njen vek trajanja, ali može se koristiti i za izolaciju, kao i za kreativnu proizvodnju.
Za razgradnju papira potrebno je i do godinu dana, a recikliranjem jedne tone sačuva se do sedamnaest stabala. Jednoj gumi je potrebno hiljadu godina da se razgradi, a reciklažom se dobija sirovina za proizvodnju novih guma, materijala za sportske staze i slično. Od plastike, kojoj je potreban sličan vremenski period, mogu se dobiti nove boce, materijal za određenu vrstu odeće.
Kada pogledamo ovakve i slične podatke i brojke, lako je zaključiti koliko je malo potrebno da stvari promenimo nabolje. Ličnim primerom i doprinosom postajemo promena koju želimo da vidimo i uz jako malo utrošenog vremena i truda stvaramo zdraviju životnu sredinu za sve.
Ostavi komentar