Tribina „Edvard Kardelj – propast Jugoslavije?“ održana je u utorak 7. maja u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar.
Karanović je na početku predavanja podsetio na biografiju slovenačkog političara: završio je učiteljsku školu u LJubljani. Od 1928. godine bio je član KPJ, a 1930–32. bio je zatvoren. Od 1934. do 1937. radio je u Kominterni u Moskvi, gde je upoznao Josipa Broza, koji ga je uključio u novo rukovodstvo KPJ. Osnovao je Komunističku partiju Slovenije 1937. godine, a od 1940. do smrti bio je član „najvišeg“ rukovodstva KPJ. Suosnivač je Osvobodilne fronte Slovenije.
– Poznanstvo sa Titom 1934. godine bilo je veoma značajno za Kardelja. Tito je tada obilazio Hrvatsku i Sloveniju. Sam Tito je u izveštaju Kominterni, mimo svog običaja, tada o Borisu Kidriču i Kardelju izneo pozitivne stavove, hvaleći ih kao komuniste i poznavaoce marksizma, a istakao je i da su skloni samokritici – rekao je Karanović.
Po Titovom savetu, Kardelj, koji je tada bio visoki partijski funkcioner, ali kojeg je pratila policija, odlazi u SSSR i tamo pohađa čuvenu lenjinsku školu, gde usavršava svoje teorijsko znanje. Postao je predavač na međunarodnom komunističkom fakultetu za nacionalne manjine Zapada. Krajem 1936. vratio se da pomogne Brozu da dođe na čelo partije.
Kardelj je, potom, bio potpredsednik Izvršnog odbora AVNOJ-a 1942, potpredsednik partizanske vlade (NKOJ) 1943, potpredsednik jugoslovenske vlade 1945–63, te ministar spoljnih poslova 1948–53. godine. Takođe, obavljao je dužnost predsednika Savezne skupštine 1963–67. godine, a bio je i član Predsedništva SFRJ od 1974. godine do smrti. Istovremeno je zauzimao najviše partijske funkcije.
Od početka delovanja zastupao je ravnotežu klasnog i nacionalnog pristupa zauzimajući se posebno za slovenačke nacionalne interese. Dao je najznačajniji doprinos teorijskom i institucionalnom razvoju jugoslovenskog socijalizma.
Posle uklanjanja Milovana Đilasa 1954. godine iz političkog života, postao je glavni partijski ideolog i teoretičar, a posle pada Aleksandra Rankovića 1966. godine, svoje misli o reformi federacije, uz Titovu podršku, afirmisao je u novi model federacije potvrđen Ustavom 1974. godine kojim su bitna ovlašćenja države prenesena na federalne jedinice, čime je bio „trasiran put“ u krah jugoslovenske zajednice i nestanak jugoslovenske ideje.
Očekivalo se da će Kardelj, s obzirom na činjenicu da je 18 godina mlađi, naslediti Tita na čelu države, ali to se nije dogodilo, jer je usled teške bolesti umro godinu dana pre Broza.
Mnogi analitičari stanja i procesa na postjugoslovenskom prostoru, u decenijama posle smrti Josipa Broza Tita, ime Edvarda Kardelja uvek dovode u vezu sa kolapsom jugoslovenske države i ideje.
Ostavi komentar