Tribina „O demokratiji kod Srba” održana je u utorak 26. juna u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Uz konstataciju da je vek u kome živimo demokratiju postavio na pijedestal kao nešto nedodirljivo, kao pojam o kojem se bezmalo ne sme više ni raspravljati, Slepčev je na početku predavanja kazao da je demokratija postala plašt kojim se danas „zaodevaju” sve ideologije.
– Moglo bi se reći da demokratija postaje božanstvo vremena u kojem živimo, a da niko nema pravo da postavi neko pitanje ili iznese neki kritički sud. Živimo u vremenu autoritarnosti pojma demokratije prema javnom diskursu, ne samo kod nas u Srbiji nego i u zapadnom svetu – rekao je Slepčev.
Autor je, zatim, rekao da svako demokratiju danas definiše naspram svoje nacionalne i ideološke pripadnosti i trenutne ekonomske potrebe. Kod Srba, demokratska matrica pojavljuje se još u srednjovekovnoj srpskoj državi. Pritom, naglasio je Slepčev, treba imati na umu da se srednjovekovno i današnje shvatanje demokratije znatno razlikuju.
– Ruski teoretičar Leontijev u svojim radovima ističe sklonost Srba i Crnogoraca ka individualizmu i konstitucionalizmu koji poredi sa političkom matricom Francuske i Amerike i osporava da se ona oslanjala na vizantijsku i velikobritansku tradiciju – kazao je Slepčev.
Teoretičari, rekao je dalje autor tribine, ističu ideju samobitnosti, veoma izgrađenu kod Srba. Ona je podrazumevala nacionalno jedinstvo i opstanak „svoj na svome”. To se tumači kao koren slobodarske ideje, na šta su Srbe terale i istorijske okolnosti.
Ta samosvojnost i prkos koje su Srbi kroz istoriju izgradili, od Srbije su stvorili jednu miroljubivu državu toga doba koja nije vodila osvajačke ratove. Srbi, takođe, nikada nisu imali tuđu dinastiju.
Kroz takav jedan galimatijas istorijskih odnosa i uticaja, u teoriji se ističe osećanje srpskog naroda za pravičnost, sabornost i zadružnost i, kako je to definisao Jovan Dučić – blagu pravoslavnu veru. Srbi nikada nisu „preveravali” druge narode, iako su često u istorijskim momentima bili žrtve „preveravanja” drugih konfesija. To su, zaključio je Slepčev, važne demokratske crte srpskog naroda.
Nabrajajući mane koje politička teorija prepoznaje u srpskoj matrici, Slepčev je naveo – neslogu, otuđenje od države i politike, iracionalnost u donošenju odluka, samoprecenjivanje, otežano prihvatanje i prepoznavanje pravih autoriteta iz svoje sredine i podložnost manipulacijama.
Po mišljenju Slepčeva, prva i druga Jugoslavija bile su „grobnice srpske demokratije” i predstavljale su polazište za ostvarenje državotvornosti mnogima oko nas.
– Danas u okruženju koje nam nije naklonjeno, kao mali narod, bez izgradnje svesti, samosvojnosti, slobodarstva, odmerenosti i podizanja nivoa opšte kulture, osuđeni smo na tiho propadanje. Ipak, verujem da će generacije koje dolaze uspeti da od tih međusobnih razlika naprave neku vrstu prednosti – zaključio je Slepčev.
Ostavi komentar