U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Secesija i Novi Sad“ je održana u petak 15. juna u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Gost tribine bio je Vladimir Mitrović, istoričar umetnosti i viši kustos MSUV, a autor i moderator Danilo Koprivica.
Dvadeset peta po redu Zelena debata bila je omaž stilu koji je značajno uticao na arhitekturu našeg Novog Sada, ali i na sveukupnu kulturu stanovanja njegovih žitelja.
– Secesija je nastala kao svojevrsna pobuna u umetnosti, kao „suptilna veza između dva veka. Ovaj poslednji buržoaski stil postao je prvi vesnik modernog postojanja Novog Sada“ – rekao je Koprivica na početku debate.
Vladimir Mitrović, istoričar umetnosti, viši kustos Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i autor internet bloga posvećenog najznačajnijim graditeljima Novog Sada rekao je da je secesija skup različitih nacionalnih stilova. U različitim zemljama secesija ima drugačiji naziv, pa je zbog toga uobičajeno da se govori u množini – secesije.
– Secesija je internacionalni stil, raširen u svim delovima starog kontinenta, a naročito u srednjoj Evropi. Stigla je i do Srbije preko školovanih arhitekata iz Beča, Minhena i Praga. Nastala je pred kraj 19. veka. Smatrana je umetnošću za mlade i za razliku od drugih stilova koji su imali duže trajanje, secesija se može „uokviriti“ u period od dvadesetak godina – rekao je Mitrović.
U Beogradu postoji oko 40 objekata secesionog stila, nastalih pod uticajem Beča i Moskve. Zgrada SANU nosi odlike secesije.
U svakom gradu u Vojvodini postoji nekoliko građevina u stilu secesije koji je donet iz Mađarske. Najviše takvih građevina nalazi se u Subotici koja se smatra biserom secesije u evropskim razmerama – objekti na Paliću i u centru grada, među kojima je najčuvenija Gradska kuća.
U Apatinu je Gradska kuća urađena u umerenijoj secesiji. Često su u tom stilu građeni verski objekti, a najviše Sinagoge. U Novom Sadu to su : banka na Trgu oslobođenja, Palata gvozdeni čovek (na uglu NJegoševe ulice), Palata advokata Tomina (preko puta Matice srpske), Adamovićeva i Menratova palata (kod „Trčike“), Sinagoga…
I dok je donekle zastupljena u katoličanstvu, secesija nije uspela da uđe u pravoslavlje i ne postoji nijedan pravoslavni hram na kom ima tragova secesije. U Vojvodini je do osamdsetih godina, do pojave tekstova Bele Durancija, secesija bila zanemarena i čak nije ni priznavana kao stil u arhitekturi.
Početkom devedesetih, naročito u Vojvodini, počelo je da raste interesovanje nove generacije istraživača koje su prepoznale secesiju kao stil.
Ostavi komentar