Promocija druge knjige zbornika radova na temu „1942. u Vojvodini – otpor fašizmu“, u izdanju Udruženja antifašista Novog Sada, održana je u sredu, 6. juna u Klubu “Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada.
O knjizi su govorili: Stanko Šušnjar, predsednik Udruženja antifašista Novog Sada, dr Danijela Grujić, profesor filozofije, Marija Vasić, profesor sociologije i prof. dr Boris Kršev, istoričar.
Druga knjiga zbornika radova posvećena je 1942. godini, koju je obeležila čuvena „racija“ – teror i odmazda okupacionih vlasti nad nedužnim civilnim stanovništvom Novog Sada i Južne Bačke. Pored toga, posebno mesto u knjizi posvećeno je i drugim događajima u Sremu, Banatu i Bačkoj o kojima šira javnost do sada nije bila upoznata, ili ne barem u dovoljnoj meri.
Predstavljajući zbornik, Stanko Šušnjar, predsednik Udruženja antifašista Novog Sada, rekao je da je prošlogodišnji zbornik dobro primljen na promocijama u celoj Vojvodini, što je bio podstrek za objavljivanje druge knjige kako bi bila obuhvaćena sva ratna dešavanja u Vojvodini.
– Vojvodina je od 1941. do 1945. godine bila pod okupacijom tri fašističke sile – Banat je bio pod Nemcima, u Bačkoj je bila Hortijeva Mađarska, a Srem nam je držala NDH. Takvu sudbinu nije doživeo nijedan veći, a ni manji prostor u okupiranoj Evropi – rekao je Šušnjar.
Profesorka filozofije dr Danijela Grujić istakla je značaj i potrebu negovanja kulture sećanja.
– Svako sećanje je na neki način provokativno, jer ćemo primer koji je dobar slediti ili, u suprotnom, lošem primeru okrenuti leđa. Za većinu običnih ljudi neshvatljivo je da čovek može da počini fašističke zločine kakvi su obeležili Drugi svetski rat – rekla je Grujić.
Profesorka sociologije Marija Vasić istakla je da je sama reč „racija“(prepad) jedna od najstrašnijih reči za svakog Novosađanina. Pod Novosadskom racijom podrazumevamo masovni masakr nad civilnim stanovništvom. Racija je počela 4. januara u Čurugu i to je bio događaj koji je prethodio ovom masovnom pokolju gradskog civilnog stanovništva, započetog 21. januara.
– I posle 76 godina može se staviti pod veliku raspravu – kako je moguće da se baš 4. januara 1942. godine, usred najjače zime, patrola mađarskih žandarma našla na Pustajićevim salašima u Žabaljskom ritu i otkrila malobrojnu i slabo naoružanu bazu partizanskog odreda i kako je taj incident prerastao u glavni povod za masakr koji je mesec dana trajao u Južnoj Bačkoj – kazala je profesorka Vasić.
Prof. dr Boris Kršev, istoričar, rekao je da ga je zaintrigirala činjenica da su među 1825 stradalih ljudi, koliko je odnela racija u Žabaljskom srezu (Čurug, Žabalj, Gospođinci i Đurđevo), bila po dva Mađara i Nemca i jedan Hrvat.
– Zato je moj rad dobio naziv „Časni ljudi, Đurđevo, januara 1942.“ i bavi se time kako su oni iz statusa uglednih građana drugih nacija dospeli u status žrtve, a streljani su već prvog dana racije – naveo je prof. Kršev ističući da je ovaj njegov rad samo mali omaž časnim ljudima iz tog perioda koji su stali uz svoje meštane, iako su druge nacionalnosti i ostali dostojni i časni.
Ostavi komentar