Balkan u mreži protivrečnih interesa
Autor: Milorad Vukašinović, novinar i publicista
Da li je predstojeći prijem Crne Gore u NATO istinsko zaokruživanje „crnogorske nezavisnostiˮ, ili je reč o otvaranju procesa koji umnogome podseća na aktuelni makedonski scenario federalizacije države po etničkom kriterijumu? Ako je suditi po izjavama zvaničnika iz Podgorice (premijer Duško Marković), jedini problem je rusko prisustvo na Zapadnom Balkanu kojim se „podstiču i hrane destruktivne pronacionalističke snage koje imaju za cilj da zaustave crnogorsku evroatlatsku perspektivu, ali i sličnu perspektivu ostalih zemalja u regionuˮ.
Zanimljivo je to da su, ne tako davno, upravo iz evroatlantske perspektive, odnosi Rusije i Crne Gore izgledali sasvim drugačije. Tako je londonski „Ekonomistˮ 30. aprila 2005. godine, dakle godinu dana pre referenduma u Crnoj Gori, objavio sažetu analizu pod naslovom „Najbolji slovenski prijateljiˮ. U tekstu se, pored istorijskih veza Rusije i Crne Gore, podrobno analizira tadašnja saradnja crnogorskih vlasti sa ruskim oligarsima, posebno Olegom Deripaskom, kontroverznim vlasnikom „Rusalaˮ. Sve je kulminiralo kupovinom Kombinata aluminijuma u Podgorici, čime je prema proceni „Ekonomistaˮ, ruski kapital u to vreme postao vlasnik 60 procenata crnogorske privrede i 80 procenata crnogorskog izvoza. Uporedo sa privrednim vezama, u Rusiji je neposredno pred referendum, u prilog crnogorskoj nezavisnosti, delovao uticajni lobi predvođen Jurijem Luškovom, tadašnjim gradonačelnikom Moskve. Rusija je, uostalom, među prvima priznala ishod po mnogo čemu spornog referenduma u Crnoj Gori bez, čini se, dubljeg poniranja u političku geografiju „nezavisneˮ Crne Gore.
Mada su u proteklom periodu vlasti u Crnoj Gori vodile otvoreno antisrpsku i u isto vreme izrazito proalbansku politiku (priznanje „nezavisnosti Kosovaˮ), nema nikakve sumnje, da kao danas Makedoniju, uskoro i Crnu Goru čeka otvaranje albanskog pitanja. Na tome godinama zdušno rade mnogi albanski lobisti u SAD-u. U Američkom kongresu odavno je predat „Dokument o stvaranju albanskog regiona u Crnoj Goriˮ, koji bi bio sastavljen iz tri subregiona. U vezi s tim svojevremno je formiran Kongresni komitet od 28 članova koji su predvodili Eliot Endžel i Sju Elin. Ovu proalbansku lobi grupaciju u svoje vreme podržao je i Pol Vilijamson, profesor međunarodnog prava, učesnik Konferencije u Rambujeu i jedan od eksperata angažovanih prilikom sačinjavanja „Ohridskog sporazumaˮ u Makedoniji. Ovome svakao treba dodati i neprekidne proteste pristalica prištinskog pokreta „Samoopredeljenjeˮ koji se protive ratifikaciji sadašnjeg graničnog prelaza „Kosovaˮ i Crne Gore, što je u potpunosti na fonu politike albanskih stranaka u Makedoniji.
Ostavi komentar