Autor: Željko Injac, novinar
Konzervativni lideri u istočnoj Evropi, poput Viktora Orbana u Mađarskoj, lidera poljske Partije zakona i pravde (PiS) Jaroslava Kačinskog, ili predstavnika drugih nacionalno orijentisanih stranaka u zemljama poput Slovačke i Češke, često imaju napet odnos sa Briselom.
Konzervativni lideri promovišu nacionalni suverenitet, tradicionalne vrednosti i protive se liberalnim politikama EU, poput onih vezanih za LGBT prava, migracije ili klimatske regulative. Primera radi, Mađarska i Poljska su bile u sporu sa EU zbog zakona koji Brisel smatra kršenjem vladavine prava, što je dovelo do suspenzije fondova EU za ove zemlje. Konzervativni lideri istočne Evrope vide EU kao instituciju koja ugrožava nacionalni suverenitet, posebno kroz nadnacionalne politike. Iskustvo naroda istočne Evrope pod dominacijom Varšavskog pakta i Sovjetskog saveza duboko je uticalo na njihovu kolektivnu svest, oblikujući skeptičan, a često i oprezan odnos prema nadnacionalnim strukturama poput Evropske unije (EU). EU i Sovjetski savez u percepciji naroda istočne Evrope su uporedivi, sličnosti u percepciji nadnacionalne kontrole, zajedno sa istorijskim iskustvom gubitka suvereniteta, stvaraju specifičan kontekst za razumevanje odnosa između istočnoevropskih konzervativnih lidera, njihovih naroda i Brisela.
Tokom hladnog rata, zemlje istočne Evrope (npr. Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Rumunija) bile su pod direktnom ili indirektnom kontrolom Sovjetskog saveza. Varšavski pakt (1955–1991) i Sovjetski savez nametali su ekonomske, političke i vojne politike koje su neretko bile u suprotnosti sa nacionalnim interesima i tradicionalnim vrednostima ovih zemalja. Takve politike su uključivale suzbijanje nacionalizma, religije i lokalnih kulturnih identiteta u ime komunističke ideologije.
Sovjetska dominacija podrazumevala je represiju lokalnih pokreta za nezavisnost, kao što su Mađarska revolucija 1956, Praško proleće 1968. ili protesti u Poljskoj osamdesetih. Ti događaji su ojačali nacionalnu i religijsku svest i otpor prema spoljnim silama, posebno onim koje nameću ideologije suprotne lokalnim vrednostima.
Sovjetska politika ateizma i kolektivizma suzbijala je hrišćanske i druge tradicionalne vrednosti, što je izazvalo duboku rezervisanost prema bilo kakvim ideologijama koje se doživljavaju kao nametnute spolja, a pogotovo ako su u suprotnosti sa hrišćanskim načelima. U Poljskoj, na primer, Katolička crkva postala je simbol otpora komunizmu, što je ojačalo vezu između nacionalnog identiteta i tradicionalnih vrednosti.
Sovjetski savez je doživljavan kao imperijalna sila koja je ukidala nacionalni suverenitet pod maskom „bratstva naroda“. Slično tome, EU se percipira kao nadnacionalna struktura koja, iako demokratska, nameće pravila i vrednosti koje su u sukobu sa lokalnim tradicijama.
U zemljama poput Mađarske i Poljske, konzervativni lideri poput Viktora Orbana i Jaroslava Kačinskog upravo stoga, tj. istorijskog iskustva pod Sovjetima, koriste retoriku otpora „briselskoj birokratiji“, podsećajući birače na istorijske paralele sa sovjetskom kontrolom. Takave paralele kod većeg dela stanovništva, pogotovo kod starije populacije koja pamti ili je upoznata sa periodom sovjetske dominacije, postiže efekat i skepsu prema Briselu.
Istorijska borba za očuvanje nacionalnog identiteta pod sovjetskim jarmom ojačala je nacionalizam i konzervativizam u istočnoj Evropi. To se prvenstveno ogleda u naglašavanju tradicionalnih vrednosti, kao što su hrišćanstvo, porodica i nacionalna kultura, što često dovodi do sukoba sa liberalnim politikama EU. Na primer, Mađarski zakon o „zaštiti dece“ (2021), koji ograničava LGBT sadržaje, ili poljski otpor prema abortusu i sekularnim politikama, vide se kao odbrana tradicionalnih vrednosti protiv „briselskog intervencionizma“, slično otporu sovjetskom nametanju ateizma.
Politika EU o rodnoj ravnopravnosti, LGBT pravima i sekularizmu je u kontrastu sa konzervativnim, hrišćanskim vrednostima u istočnoj Evropi. Narode istočne Evrope takva politika podseća na sovjetsko nametanje komunističke ideologije. Odbijanje kvota za prijem migranata od strane zemalja poput Mađarske, Poljske i Češke delom je motivisano strahom od gubitka kulturnog identiteta, što ima korene u istorijskom iskustvu borbe za očuvanje nacionalne samobitnosti pod spoljnom dominacijom. Sporovi oko sudskih reformi u Poljskoj i Mađarskoj doživljavaju se kao pokušaj Brisela da kontroliše unutrašnju politiku, što podseća na sovjetske intervencije u nacionalnim poslovima.
Iako postoji skepticizam, mnogi u istočnoj Evropi prepoznaju ekonomske i bezbednosne prednosti članstva u EU, što stvara komplikovan odnos. Za razliku od Sovjetskog saveza, koji je ekonomski iscrpljivao region, EU pruža fondove za razvoj, pristup tržištu i zaštitu od spoljnih pretnji (npr. Rusije koja je zapravo i dalje simbol pretnje i Sovjetije u očima istočnoevropskih naroda). Ovo čini odnose sa Briselom složenijim, jer konzervativni lideri moraju balansirati između anti EU retorike i pragmatične saradnje.
Istorijsko iskustvo sovjetske dominacije nastaviće da oblikuje skeptičan stav prema EU, posebno među konzervativnim liderima i njihovim biračima. To može dovesti do daljih sukoba oko vladavine prava, migracija i kulturnih politika.
Orban, na primer, zagovara „Evropu nacija“ umesto dublje nadnacionalne integracije, što je u suprotnosti sa vizijom Brisela.
Orban, lider stranke Fides, promoviše konzervativnu, nacionalnu i suverenističku politiku, često u suprotnosti sa liberalnim i integracionističkim vrednostima EU. On zagovara „neliberalnu demokratiju“, što uključuje jačanje nacionalnog suvereniteta, ograničavanje uticaja nevladinih organizacija i medija, kao i politike koje naglašavaju tradicionalne vrednosti. S druge strane, politika Brisela ovakve poteze vidi kao ugrožavanje demokratskih standarda, vladavine prava i nezavisnosti institucija ali i kao gubitak kontrole nad istočnim delom EU.
Stoga je EU pokrenula nekoliko postupaka protiv Mađarske zbog zakona koji, prema mišljenju Brisela, podrivaju nezavisnost sudstva, slobodu medija i prava manjina. Na primer, aktiviranje člana 7 Ugovora o EU razmatrano je kao mera kojom bi Mađarska mogla izgubiti pravo glasa u EU, iako je to malo verovatno zbog potrebe za konsenzusom među članicama. Orbanove reforme, poput zakona o „stranim agentima“ po uzoru na Rusiju, izazvale su oštre kritike Brisela, koji ih vidi kao pokušaj gušenja slobode govora i civilnog društva.
Orban je od 2015. godine zauzeo oštar stav protiv migracija, posebno tokom izbegličke krize, odbijajući kvote EU za prihvatanje migranata i gradeći zid na granici sa Srbijom. Ova politika je bila u direktnom sukobu sa Briselom, koji je promovisao solidarnost u raspodeli migranata. Orban je svoju antimigracionu retoriku koristio za mobilizaciju glasačke podrške, predstavljajući EU kao pretnju po nacionalne interese Mađara.
Orbanov stav prema rusko-ukrajinskom sukobu dodatno je zaoštrio odnose sa Briselom. Dok EU podržava Ukrajinu i uvodi sankcije Rusiji, Orban zagovara „mirovne pregovore“ i održava ekonomske i diplomatske odnose sa Moskvom, nazivajući Rusiju „partnerom“. NJegovi susreti sa Vladimirom Putinom, poput posete Moskvi 2024. godine, izazvali su oštre kritike EU, koja je naglasila da Orban nema mandat da govori u ime Unije.
Nedavno je pokrenuo i „narodnu konsultaciju“ u Mađarskoj, tvrdeći da bi članstvo Ukrajine u EU ugrozilo ekonomiju Mađarske. Takav potez od strane EU se tumači kao pokušaj blokade ukrajinskih težnji za članstvom u EU, što je u suprotnosti sa zvaničnom politikom Brisela.
Orban voli da predstavlja Brisel kao „spoljnog neprijatelja“ u domaćoj politici, mobilišući birače predstavljanjem EU kao birokratske sile koja ugrožava mađarski identitet i nacionalne interese. Takva strategija je bila uspešna, ali poslednjih godina, s padom rejtinga Fidesa, Orban se suočava sa sve jačom opozicijom, poput Petera Mađara, što dodatno komplikuje njegov odnos sa EU. Orbanovo balansiranje između EU, Rusije i Kine pokazuje njegovu sposobnost da manevriše u složenom geopolitičkom okruženju, ali dugoročna održivost ove strategije zavisiće od unutrašnjih i spoljnih pritisaka, uključujući izbore 2026. i ekonomske izazove.
U Mađarskoj, opozicione stranke i lideri često bivaju optuživani za saradnju sa stranim akterima, uključujući Soroša, EU institucije ili zapadne NVO, posebno od strane Fidesa. Ova retorika je pojačana nakon 2010. godine, kada je Orban počeo da promoviše koncept „nacionalnog suvereniteta“ i kritikuje globalističke uticaje.
Mađarska vlada je 2017. godine donela zakone protiv NVO finansiranih iz inostranstva, ciljajući organizacije povezane sa Sorošem, što je dodatno zaoštrilo politički ambijent za opoziciju.
Međutim, na političkoj sceni Mađarske pojavio se novi pokret TISA, koji je za kratko vreme uspeo da pridobije ruralni deo glasačkog tela, koje je prethodno bilo naklonjeno Orbanovom Fidesu.
Pokret TISA je dobio na značaju tek nakon pridruživanja 2024. političara Petera Mađara. Stranka se pozicionira kao konzervativna i kao desni centar, sa fokusom na borbu protiv korupcije i promociju demokratije.
Pokret TISA (Tisztelet és Szabadság – „Poštovanje i Sloboda“) je postao značajna opoziciona snaga u Mađarskoj, predvođena harizmatičnim Peterom Mađarom, bivšim funkcionerom Fidesa. Osnovan 2021, pokret je doživeo uspon 2024. nakon Mađarovog odlaska iz Fidesa. Mađar je napustio Fides nakon skandala u vezi sa pomilovanjem osobe osuđene za seksualno zlostavljanje, što je izazvalo javni bes i dovelo do njegovog prelaska u opoziciju. Pokret TISA se zalaže za obnovu demokratije, borbu protiv korupcije, vladavinu prava, bliže veze sa EU i NATO-om, podršku Ukrajini u EU, ograničenje mandata premijera, reformu pravosuđa i pridruživanje Evropskom javnom tužilaštvu. Fokusira se na direktan kontakt s građanima, posebno u ruralnim područjima, gradeći mrežu aktivista. Organizacija je centralizovana, sa Mađarom, Markom Radnaijem i Zoltanom Tarom na čelu, i član je Evropske narodne partije (EPP). Privlači bivše glasače Fidesa, umerene i liberalne birače, kao i mlađe generacije. Ankete pokazuju da TISA u nekim slučajevima prestiže Fides, što ukazuje na potencijalnu promenu političkog pejzaža u Mađarskoj.
Peter Mađar i njegov pokret „Tisa“ predstavljaju ozbiljan izazov za Viktora Orbana i njegovu stranku „Fides“, što je potvrđeno nizom događaja i protesta u poslednjih godinu dana.
Podrška „Fidesu“ opada zbog slabog ekonomskog rasta, visoke inflacije i pada životnog standarda u poređenju sa susednim zemljama poput Slovenije i Poljske. Ovo je ključna tačka koju Mađar koristi za kritiku Orbana.
Korupcijski skandali, uključujući „pedofilski skandal“ koji je doveo do ostavke predsednice Katalin Novak, kao i Mađarova objava audio-snimaka koji impliciraju mešanje Orbanovih saradnika u pravosudni sistem, narušili su imidž „Fidesa“.
„Fides“ je decenijama dominirao zahvaljujući razjedinjenoj opoziciji. Mađar je uspeo da konsoliduje deo opozicionih birača i privuče nezadovoljne glasače „Fidesa“.
Za razliku od Orbana, koji je navikao da koristi tradicionalne medije, kao što su štampa i tv, Mađar, 43-godišnji pravnik i bivši diplomata, koristi društvene mreže i nezavisne medije (poput YouTube kanala) da zaobiđe Orbanovu medijsku mašineriju. NJegovi nastupi, uključujući intervju sa 2,5 miliona pregleda, imaju ogroman domet.
Peter Mađar i pokret TISA su pokazali ozbiljne sposobnosti mobilizacije pristalica, tome su najbolji primer masovni protesti, poput onog u aprilu 2024. sa oko 100.000 ljudi u Budimpešti, i mitinga u martu 2025, gde je pozvao na „kraj Orbanovog režima“.
Mađar pokušava da privuče i konzervativce i liberale, što može otežati formiranje koherentne platforme. Međutim „Fides“ je pokazao sposobnost da se prilagodi, kao što je bilo na izborima za EP 2024, gde je ipak zadržao prvo mesto uprkos gubicima. Na izborima u junu 2024. godine „Tisa“ je osvojila 29,74% glasova i 7 mandata, što je bilo blizu rezultata „Fidesa“ (44,52%, 11 mandata). Ovo je bio istorijski loš rezultat za „Fides“. Orban se i dalje oslanja na konzervativne birače i nacionaliste ali i na ekonomski oporavak u 2025. i pokušava da povrati podršku u glasačkom telu.
Pokret TISA i Peter Mađar su u medijima bliskim Orbanu predstavljeni kao previše bliski Briselu na štetu mađarskih nacionalih interesa.
Za bliskost pokreta TISA sa Sorošem nema direktnih dokaza, iako mediji naklonjeni Orbanu pokušavaju da dovedu u vezu ovaj pokret i njegovog lidera Petera Mađara sa Sorošem.
Optužbe za veze sa Sorošem u Mađarskoj često dolaze iz krugova bliskih vladajućoj stranci Fides, predvođenoj Viktorom Orbanom, kao deo šire retorike protiv opozicije. Soroš je u mađarskom političkom diskursu često prikazivan kao simbol stranog mešanja, ali ove optužbe su uglavnom generalizovane i retko podržane konkretnim dokazima.
Međutim, iako nema direktnih dokaza da je Peter Mađar povezan sa DŽordžom Sorošem, postoje indirektne veze preko članove njegove partije.
Kampanja pokreta Tise finansirana je kroz „mikrodonacije“, što podseća na modele finansiranja opozicionih kampanja u prošlosti, koje su dobile strane fondove povezane sa Sorošem, poput „Action for Democracy“ i „DatAdat“
Ove sličnosti u finansiranju pokreta TISA podstiču skepsu i pitanja, ali bez čvrstih dokaza o direktnoj umešanosti Soroša. Petera Mađar se od ovih optužbi brani optužbama na račun Orbana, tako je u intervjuu za DW izjavio da Orban koristi optužbe na račun Soroša kao deo strategije za skretanje pažnje sa domaćih problema. Takav odgovor zapravo nije negacija uticaja Soroša na političku scenu u Mađarskoj ali je svakako uspešna retorika. Međutim, postoje indirektne veze koje mogu ukazati na umešanost Soroša u delovanje pokreta TISA. Prema članku na Demokrata.hu, nekoliko kandidata na evropskoj listi Tise partije je povezano sa Soroševom mrežom. U snimku objavljenom na MagyarNemzet.hu, Mađar kritikuje svoje kolege, nazivajući ih „glupim Soroševim agentima“, što sugeriše da se on sam distancira od takvih veza, iako priznaje njihovo prisustvo u partiji.
Kampanja Tise partije finansirana je kroz „mikrodonacije“. Već smo kostatovali da to podseća na modele finansiranja opozicionih kampanja u prošlosti, koje su dobijale strane fondove povezane sa Sorošem. Na primer, prema Demokrata.hu, 2022. godine „Action for Democracy“ (A4D) i švajcarska fondacija pružili su preko četiri milijarde forinti opoziciji. NIK izveštaj detaljno opisuje kako je „DatAdat“, povezan sa Gordonom Bajnaijem, dobio najveći deo sredstava za logistiku kampanje. Sličan model viđen je u kampanjama Gergelija Karačonija, gde su „Mindenki Budapestért“ i „99 Mozgalom“ dobili značajna sredstva od inostranih izvora, uključujući 112 miliona forinti od „DatAdat“ 2019. i 616 miliona forinti u uslugama 2021. (Demokrata.hu). Takođe, veb-sajt „Talpra Magyarok“ inicijalno je naveo „Estratos Digital GmbH“ (Bajnai’s DatAdat) kao rukovaoca podacima, što je brzo uklonjeno, podižući pitanja o tome kuda idu podaci pristalica (Demokrata.hu).
Dora David (Dóra Dávid) je mađarska pravnica i političarka, istaknuta članica opozicione stranke TISA, i njeno ime se često pominje u kontekstu političkih aktivnosti u Mađarskoj, posebno zbog njene visoke pozicije na izbornoj listi TISA za evropske izbore 2024. godine, gde je bila druga na listi. Informacije o njoj uglavnom dolaze iz mađarskih medija, uključujući izvore kao što su Magyar Nemzet i Demokrata, koji su bliski vladajućoj stranci Fides, pa je važno pristupiti ovim izvorima sa kritičkim stavom zbog moguće političke pristrasnosti.
Dora David je međunarodna pravnica sa iskustvom u oblasti prava i tehnologije. Studirala je pravo, a njena karijera uključuje rad u međunarodnim organizacijama i privatnom sektoru. Prema izvorima, radila je za Meta (ranije Facebook), što ukazuje na njeno iskustvo u tehnološkom sektoru, verovatno u vezi sa pravnim ili regulatornim pitanjima vezanim za digitalne platforme.
Tokom 2014. godine, Dora David je obavljala praksu u organizaciji Advocates for International Development (A4ID), nevladinoj organizaciji sa sedištem u Londonu, koja se fokusira na pravnu podršku za održivi razvoj. Ova organizacija je, prema Demokrata.hu, sarađivala sa Open Society Initiative i Amnesty International, što ovaj medij navodi kao dokaz njene povezanosti sa mrežom DŽordža Soroša. Navodi se da je bila uključena u Save the Children International, organizaciju koja se bavi zaštitom prava dece. Ova organizacija je, prema Demokrata.hu, takođe povezana sa Soroševim projektima, ali izvor ne pruža konkretne dokaze o tome kako ili u kom obimu je Dora David bila angažovana. Save the Children je globalna organizacija sa širokim spektrom aktivnosti, pa sama po sebi povezanost sa njom ne implicira nužno direktnu vezu sa Sorošem.
Dora David je postala istaknuta ličnost u TISA stranci. Kao druga na izbornoj listi, ona je bila jedna od ključnih figura u kampanji, a njena pozicija ukazuje na poverenje koje Peter Mađar ima u nju. TISA se pozicionira kao desni centar sa fokusom na borbu protiv korupcije i promociju demokratskih vrednosti. Provladini mediji, poput Magyar Nemzet i Demokrata, često ističu njenu povezanost sa Sorošem. Ovi mediji je opisuju kao deo „međunarodne mreže“ koja podržava liberalne i globalističke agende.
Istraživanja pokazuju da Dora David ima indirektne veze sa organizacijama povezanim sa DŽordžom Sorošem, poput „Advocates for International Development“ (A4ID), gde je bila na praksi 2014. godine, i „Save the Children International“, gde je bila aktivno uključena. Ove organizacije su sarađivale sa „Open Society Initiative“, delom Soroševe mreže.
Dora David podržava pristupanje Mađarske Evropskom javnom tužilaštvu kako bi se obezbedilo poštovanje vladavine prava i oslobodila zamrznuta EU sredstva. Zagovara prava LGBTI+ zajednice, akademsku slobodu i prava azilanata. Provladini mediji, poput Mandiner, često je prikazuju kao „uveženu“ političarku iz Londona, sa naglaskom na njenu međunarodnu karijeru.
Drugi član TISA pokreta koji se dovodi u vezu sa Sorošem je Viktor Vajs. Vajs je bio na 9. mestu izborne liste Tisa partije za Evropski parlament 2024. godine. Od 2016. do 2018. radio je u „Artemisszió Alapítvány“, organizaciji za podršku migrantima, gde je bio mentor, uključujući i rad sa avganistanskim migrantima u saradnji sa UNHCR-om. Trenutno je zaposlen u Svetskom ekonomskom forumu. Istraživanja sugerišu da „Artemisszió Alapítvány“ dobija finansiranje od „Open Society Foundations“ (Fondacije za otvoreno društvo), povezane sa Sorošem, uključujući 109.499 dolara 2016. godine. Takođe, Svetski ekonomski forum ima partnerstva sa istom fondacijom.
Treća ličnost pokreta TISA koju provladini mediji u Mađarskoj dovode u vezu sa Sorošem je Ana Bujdošo. Bujdošo je aktivistkinja u Mađarskoj, poznata po svom angažmanu u rodnim i socijalnim pravima. Ona je mentor u “ Egyenlítő Alapítvány“ organizaciji koja promoviše rodnu ravnopravnost i bila je uključena u aktivnosti sa grupama povezanim sa DŽordžom Sorošem, poput „Patent Egyesulet“, „Amnesti Internacional Mađarska“, „Budimpešt Prajd“ i „TASZ“. Istraživanja ukazuju na indirektne veze. Iako nema direktnih dokaza o finansiranju od Soroša, njena saradnja sa organizacijama koje primaju podršku od njegovih fondacija ukazuje na indirektne veze. Na primer, „Patent Egyesulet“ i „TASZ“ su dobili finansijsku podršku od „Otvorenog društva“, što ih čini delom mreže povezane sa Sorošem.
Istraživanja pokazuju da Dora David, Viktor Vajs i Ana Andrea Bujdošo imaju veze sa organizacijama finansiranim od Soroša, poput „Save the Children International“, „Artemisszió Alapítvány“ i „Patent Egyesület“. Ove veze, iako indirektne, podržavaju Orbanovu tvrdnju o „vojsci iz senke“ kao mreži stranog uticaja.
Viktor Orban, premijer Mađarske, koristi termin „vojska iz senke“ da opiše mrežu političara, NVO, novinara i drugih aktera koje smatra finansiranim od stranih sila, posebno DŽordža Soroša i Sjedinjenih Država, radi podrivanja mađarskog suvereniteta. Orban smatra da ove tri osobe iz pokreta TISA sprovode agende poput podrške migraciji i LGBTK+ pravima, što se poklapa sa Soroševim interesima, čak i ako nema direktnih dokaza o finansiranju. Orbanov sukob sa Briselom, uključujući Ukrajinu, odražava njegov cilj da sačuva mađarski suverenitet i utemelji budućnost nacije i države na hrišćanskim i tradicionalnim vrednostima, iako su njegovi motivi mnogo složeniji. U februaru 2024, Orban je blokirao 50 milijardi evra podrške Ukrajini, navodeći da je pogrešno da EU budžet ide van EU bloka, čime je zapravo pokušao da zaštiti mađarske ekonomske interese i suverenitet.
Budućnost Orbana zavisi od njegove sposobnosti da se prilagodi novim izazovima. Iako za proteklih 15 godina uspevao da stabilno održi vlast, trenutni trendovi sugerišu na neizvesnost, posebno sa približavanjem izbora 2026. TISA pokret ima realnu šansu da ugrozi Orbanovu poziciju, posebno na izborima 2026. Orbanove prednosti su u tome što kontroliše medije, ima reformisane izborne zakone i lojalnu bazu, posebno među starijim biračima. NJegova sposobnost da se prilagodi izazovima, poput populističkih mera za kontrolu cena hrane, može održati podršku dosadašnjih glasača FIDESA. TISA pokret, predvođen Peterom Mađarom, trenutno pokazuje značajan potencijal. Nedavne ankete, poput one iz oktobra 2024, pokazuju da TISA vodi sa 24% podrške, ispred Fidesa sa 23%. Ovo ukazuje na tesnu trku za izbore 2026, gde TISA ima priličnu šansu da konsoliduje opoziciju i privuče birače razočarane Orbanovom vladom.
Mađar se fokusira na ključne probleme, poput korupcije, ekonomije i odnosa sa EU, što je tema i trend koji je blizak stavovima mnogih građana Mađarske. Veliki protesti, poput onog u martu 2025. sa preko 50.000 učesnika, pokazuju rastuću podršku pokreta. Međutim, TISA mora da dokaže da može održati entuzijazam svog glasačkog tela i efektivno upravljati, što je prilično velik izazov za novu partiju. Iako TISA ima potencijal, postoje rizici koji mogu dovesti do urušavanja ili slabljenja ovog pokreta predvođenog harizmatičnim liderom Peterom Mađarom. Fides ima dugogodišnju kontrolu nad medijima, sudovima i ekonomijom, što Orbanu pruža prednosti. TISA je nov pokret što znači nedostatak funkcionalnih stranačkih struktura, koje mogu dovesti do internih konflikata ili nestabilnosti.
Kontroverzne taktike, poput tajnog snimanja i zahteva za prevremenim izborima, mogu udaljiti birače od privrženosti pokretu, posebno što javnost u Mađarskoj uglavnom ne podržava prevremene izbore, zakazane za 2026. Optužbe za strani uticaj, poput veza sa USAID i Sorošem, sigurno će biti iskorišćene od Fidesa za diskreditaciju pokreta TISA i najverovatnije će oslabiti biračko telo ovog pokreta. Ekonomski izazovi, poput inflacije, mogu i dalje favorizovati TISA, ali Fides ima jaku podršku na selu i među starijim biračima, gde je Orban i dalje veoma poštovan i ima autoritet. Potencijal za ulične proteste, inspirisane „obojenim revolucijama“, mogao bi eskalirati tenzije, što bi moglo biti kontraproduktivno i štetno za pokret TISA.
Kada se svemu doda dobar odnos Trampa i Orbana i nova preraspodela geopolitičke moći, tradicionalna naklonjenost glasačkog tela konzervativnim i hrišćanskim vrednostima u istočnoj Evropi, kao i odbojnost prema Briselu i EU kao novoj Sovjetiji koja ugrožava nacionalni identitet Mađara, šanse da Orban opstane na političkoj sceni Mađarske su utoliko veće, bez obzira na brzi rast popularnosti Petera Mađara i njegovog pokreta TISA.
Ostavi komentar