Izvor: Srpska pravoslavna crkva Eparhija Bačka informativna služba
U ponedeljak, 15. aprila 2024. Godine, kod spomenika „Porodicaˮ na Keju žrtava Racije, Novi Sad je javnim časom obeležio sećanje na tužnu epizodu iz Drugog svetskog rata kada je 1941. godine počelo proterivanje Novosađana koji se „nisu uklapali u koncepte nove mađarske okupacione vlastiˮ, na osnovu Vojno-upravne naredbe strogo poverljivo broj 1, od 11. aprila 1941. godine.
Okupljenima se obratio istoričar g. Petar Đurđev, direktor Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, koji je na početku predočio da je mesto na kome se održava javni čas mesto gde je podignut spomenik žrtvama Pogroma 1942. godine, a 1941. godine upravo sa tog mesta je polazila skela koja je u izbeglištvo prevozila proterane Novosađane. Gospodin Đurđev je podsetio na naredbe koje je okupaciona vlast donela već u aprilu 1941. godine, u kojima je ukazana potreba da, s obzirom na ratne operacije mađarske vojske na teritoriji koja im je oduzeta 1918. godine i spoljnopolitičke događaje u vezi sa raspadom jugoslovenske države, sva lica čije dotadašnje ponašanje i ličnost daju povoda sumnji da će izvršiti dela štetna po vojnu i državnu bezbednost budu internirana. Druga naredba od 21. aprila 1941. godine se odnosi na Srbe i Jevreje koji su useljeni posle 31. oktobra 1918. godine jer predstavljaju „osobe opasne po javni red i bezbednostˮ.
Prilikom ulaska mađarske vojske, iz Novog Sada je proterano pet do šest hiljada ljudi, a za vreme vojne uprave, do 4. avgusta 1941. godine, proterano je ukupno njih petnaest hiljada. Prema izveštaju okupatorskih policijskih organa taj broj je bio i veći i iznosio je oko dvadeset hiljada ljudi, što je tada predstavljalo trećinu ukupnog stanovništva Novog Sada. Na udaru okupacionih vlasti bili su, pre svega, optanti, kolonisti, inteligencija i kulturna elita. Izbeglištvo je, za one koji su proterivani u NDH, bilo početak novog stradanja, a pošto su nemačke okupacione vlasti u Srbiji prestale da primaju izbeglice za sve oni koji nisu imali gde da odu formirani su logori, njih trinaest, u Bačkoj. Veliki broj prvenstveno žena i dece završio je u logorima u Mađarskoj, od kojih je najozloglašeniji bio Šarvar kod Budimpešte, gde je zbog izuzetno teških i loših uslova stradao veliki broj zatočenih.
Javnom času prisustvovali su sveštenici Eparhije bačke, gospođa Dina Vučinić, član Gradskog veća za obrazovanje, g. Radovan Kovačević, načelnik Gradske uprave Grada Novog Sada za obrazovanje, g. Miroslav Ilić, pomoćnik Pokrajinskog sekretara za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama, gospođa Sunčica Radulović, pomoćnik direktora Kulturnog centra Novog Sada, profesori i učenici novosadskih gimnazija. Javni čas je održan u organizaciji Kulturnog centra Novog Sada i Istorijskog arhiva Grada Novog Sada.
Ostavi komentar