Kazuo Tanaka je iz Japana u Jugoslaviju došao 1961, upravo u vreme kad je objavljeno da je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Nije ni sanjao da će kasnije na japanski jezik prevoditi Andrića, NJegoša i mnoge druge srpske pisce. U Jugoslaviji je stekao prijatelje sa kojima je zadržao kontakt i po povratku u Japan. Svoje mostove gradio je i sa prijateljem Hiošijem Jamasakijem Vukelićem – napravili su prvi japansko-srpskohrvatski rečnik. Na Balkan se vratio 2003. nakon pročitane reportaže u japanskim novinama o Likovnom saborovanju u Višegradu u vreme rata u BiH. NJegova veza sa Jugoslavijom nije prestala ni nakon smrti. Tokio, Beograd i Višegrad postali su trajni čuvari njegovog pepela.