„Always-on“ kultura: kako smo postali digitalni zatvorenici

22/06/2023

Autor: Stevan Stojkov

Leto je pred nama. Dugoočekivana sezona godišnjih odmora uskoro počinje. Moderan način života i poslovanja uzima svoj danak. Emocionalna i fizička iscrpljenost je velika i vreme je da se napravi presek i napune baterije. Vreme je da se, bar kratkoročno, povrati ravnoteža između posla i privatnog života.

Danas, kao nikada pre, veoma je teško razdvojiti privatni život i posao. Dani kada je posao bio ograničen isključivo na „radno vreme“ su odavno prošli. Široka upotreba tehnologije učinila je rad van kancelarije mogućim, a njen dalji razvoj ga je dodatno olakšao ali je ionako tanku granicu između posla i privatnog života učinio još zamagljenijom.

Moderna tehnologija – internet, računari, pametni telefoni – omogućavajući stalnu povezanost, u znatnoj meri su olakšali poslovanje. Međutim, mogućnost stalne povezanosti je doprinela rastu očekivanja da zaposleni uvek budu dostupni. Mada se oni po isteku radnog vremena mogu uredno odjaviti, zahvaljujući tehnologiji posao nikad ne prestaje i oni ostaju i dalje „uključeni“.

Iz tog razloga godinama unazad sve popularnija mesta za odmor postaju destinacije koje karakteriše ograničen pristup internetu. Ono što je ne tako davno predstavljalo nedostatak, sada se posmatra kao velika prednost, jer sve više ljudi želi da pobegne od e-pošte, najnovijih vesti i obaveštenja sa društvenih mreža. Žele da se, bar na godišnjem odmoru, „isključe“ sa posla i usredsrede na sebe, svoje potrebe i svoju porodicu.

Da li je beg od interneta i pametnih telefona pravi i jedini način za odvajanje od „uvek uključene“ radne kulture (Always-on culture)? Kako bismo došli do odgovora na ovo pitanje, vratimo se par korak unazad. Potražimo najpre odgovore na pitanja šta je zapravo Always-on culture i kako smo postali digitalni zatvorenici.

Uvek uključeni

Termini Always-on culture kao i njegov sinonim always-connected se odnose na stanje u kojem su ljudi, zahvaljujući tehnologiji, postali stalno dostupni – 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji. Napredak u tehnologiji i široka upotreba laptop računara, pametnih telefona i drugih digitalnih uređaja koji omogućavaju stalnu povezanost rezultovali su nastankom trenda „kulture stalnog rada“. Dakle, kultura stalnog rada predstavlja trend (društveni i organizacioni) u kojem se od pojedinaca implicitno očekuje ali neretko i eksplicitno zahteva da stalno budu povezani, dostupni i da brzo reaguju na pitanja u vezi sa poslom – e-poštu, poruke, pozive, obaveštenja – u svakom trenutku, u okviru, ali i van radnog vremena.

Kultura stalnog rada narušava ravnotežu i zamagljuje granice između poslovnih obaveza i privatnog života. Pojedinci koji su „uvek uključeni“ se često mogu zateći kako proveravaju e-poštu ili odgovaraju na poruke i pozive vezane za posao tokom njihovog ličnog vremena. Pored toga što doprinosi povećanju radnog vremena direktno nauštrb slobodnog vremena, kultura stalnog rada može dovesti i do drugih izazova i negativnih efekata. Stalna povezanost može rezultovati povećanim nivoom stresa, a pritisak da se uvek bude na raspolaganju može dovesti do sagorevanja na poslu, kao i drugih zdravstvenih problema. Osim što kultura stalnog rada može negativno delovati na pojedinačnom nivou, ona može negativno uticati i na organizacije u celini. Podsticanje radnog okruženja koje ceni trenutne odgovore i stalnu dostupnost može dovesti do nerealnih očekivanja koja mogu negativno uticati na dobrobit zaposlenih i njihovo zadovoljstvo poslom.

Iako ovakav način poslovanja može imati negativan uticaj na zdravlje i kvalitet života ljudi, činjenica je da on postaje sve rasprostranjeniji. Postoji više faktora koji doprinose rasprostranjenosti kulture stalnog rada. Jedan od najvažnijih faktora, a njega smo se već dotakli, nesumnjivo je tehnološki napredak. Brz napredak i široko usvajanje tehnologije, naročito interneta i pametnih telefona, učinili su stalnu povezanost dostupnijom nego ikada ranije. U digitalnom dobu prostorne i vremenske granice praktično ne postoje. Zahvaljujući trenutnom pristupu imejlovima, aplikacijama za razmenu poruka i društvenim medijima, ljudi su postali stalno povezani i lako dostupni, što je postepeno dovelo do očekivanja trenutnih odgovora.

Globalizacija i rad na daljinu, za koje je dobrim delom takođe odgovoran tehnološki napredak, predstavljaju sledeći faktor. Proces globalizacije i porast rada na daljinu proširili su rad izvan tradicionalnih kancelarijskih postavki i radnog vremena. Budući da multinacionalni timovi rade na daljinu i sarađuju u različitim vremenskim okvirima, sve bržim procesom globalizacije potreba za stalnom dostupnošću se kao nužnost stalno povećavala.

Faktor koji utiče na rasprostranjenost kulture stalnog rada predstavljaju i očekivanja radne snage. Na izuzetno konkurentnom tržištu rada zaposleni mogu osetiti pritisak da pokažu svoju posvećenost poslu i privrženost preduzeću u kojem rade tako što će biti stalno dostupni i spremni da rade. Strah da ih drugi mogu posmatrati kao manje produktivne članove tima mnoge pojedince će motivisati do ostanu „uvek uključeni“.

Kulturne promene takođe predstavljaju važan faktor. Evolucijom društvenih normi danas su posebno na ceni efikasnost, produktivnost i stalni napredak. Stoga, naglasak na stalnom napretku i brzom reagovanju osnažuje ideju da je biti uvek dostupan neophodno za lični uspeh. 

Takođe, pop kultura i mediji po pravilu veličaju pojedince koji su stalno zauzeti, stalno obavljaju više poslovnih zadataka, ali su istovremeno i uvek dostupni. Ovo kod pojedinaca može stvoriti percepciju da je biti „uvek uključen“ ključan faktor za postizanje uspeha i sticanje statusa u društvu.

Dobar sluga, loš gospodar

Tehnologija je odigrala značajnu ulogu u usponu Always-on kulture. Brze internet veze, razvoj računarske tehnike (posebno laptopova), pametnih telefona umnogome su olakšali procvat kulture stalnog rada. Postoji nekoliko specifičnih načina pomoću kojih je tehnologija uticala na radnu kulturu i očekivanja kako zaposlenih tako i poslodavaca. Navešćemo nekoliko njih:

 

  • Pristup internetu. Dostupnost interneta velike brzine je olakšala ljudima da ostanu povezani i rade sa bilo kog mesta.
  • E-pošta i razmena poruka. Platforme za e-poštu i razmenu poruka kao što su WhatsApp i Microsoft Teams učinile su komunikaciju efikasnijom i trenutnom.
  • Mobilni uređaji. Pametni telefoni i tableti su olakšali ljudima da ostanu povezani sa poslom i društvenim mrežama u svakom trenutku, čak i kada su daleko od kancelarije ili računara.
  • Računarstvo u oblaku (Cloud computing). Računarstvo u oblaku je omogućilo ljudima da pristupe radnim datotekama i aplikacijama sa bilo kog mesta s internet vezom.
  • Društveni mediji. Platforme društvenih medija kao što su Facebook, Twitter i LinkedIn su olakšale ljudima da ostanu povezani sa kolegama i prijateljima.

Široka upotreba ili kako pojedini autori vole da kažu „demokratizacija“ tehnologije imala je višestruku ulogu u usponu kulture „uvek uključenog“ radnog mesta. Tehnologija je omogućila zaposlenima da rade na daljinu – od kuće ili sa bilo kog mesta s internet vezom. Smanjivši potrebu da zaposleni budu fizički prisutni u kancelariji, mogućnost rada na daljinu je pozitivno uticala na njihovu fleksibilnost. 

Automatizacijom zadataka koji se ponavljaju, poboljšanjem komunikacije i saradnje i omogućavanjem pristupa podacima i informacijama u realnom vremenu, tehnologija je doprinela većoj produktivnosti zaposlenih. I ono što je svakako najvidljivije, ona je omogućila stalnu povezanost. Dakle, tehnologija je pomogla ljudima da budu povezaniji, fleksibilniji i produktivniji. Međutim, to je samo jedna strana medalje.

Mogućnost rada na daljinu i stalna povezanost stvorili su uslove da posao nikad ne staje. Mogućnost trenutnih odgovora koje pruža stalna povezanost za mnoge je veoma brzo postala norma. Od zaposlenih se danas po pravilu očekuje da budu stalno dostupni i da u kratkom roku odgovaraju na poruke ili pozive u vezi sa poslom, čak i van uobičajenog radnog vremena.

Tehnologija je narušila ravnotežu i zamaglila granice između posla i privatnog života. Danas je zaposlenima veoma lako da pristupe radnim fajlovima i komuniciraju sa kolegama sa bilo kog mesta, u bilo koje vreme. Ali ova mogućnost je dovela do očekivanja da oni budu stalno dostupni i uvek na raspolaganju.

Stalna povezanost i pritisak da se uvek bude na raspolaganju svojim kolegama ili poslodavcima mogu dovesti do produženog stresa i sagorevanja na poslu. Zbog toga je važno tehnologijom upravljati na način koji poštuje granice između posla i privatnog života i koji dodatno ne potpomaže kulturu stalnog rada. 

Prednosti Always-on kulture

Postići savršenu ravnotežu između posla i privatnog života verovatno nije moguće. Prelivanje poslovnih obaveza u slobodno vreme, ako se ono dešava povremeno i u manjoj meri, neizbežno je i generalno posmatrano nije previše nametljivo. Zahtevi modernog radnog mesta kao što je brzo usvajanje tehnologije, sa svim prednostima koje ona nosi, iznedrili su, kako se mnogima činilo, idealno rešenje – rad od kuće. 

I stvarno, u početku rad od kuće, iliti rad na daljinu, davao je odlične rezultate, te su ga rado prihvatali i zaposleni i poslodavci. Međutim, idealno rešenje je ubrzo postalo veliki problem. Kao što smo videli, tehnologija može osnažiti zaposlene, ali takođe može učiniti i da se osećaju porobljeni. Tehnologija koja je rad od kuće učinila mogućim, takođe ga je učinila neizbežnim, utrvši tako put kulturi stalnog rada.

Iako Always-on kultura ima brojne nedostatke, treba napomenuti da postoje i neke prednosti povezane sa njom. Na prvom mestu to je povećana fleksibilnost u pogledu toga kada i gde se obavlja posao. Za određeni broj ljudi ova fleksibilnost može pozitivno uticati na ravnotežu između posla i privatnog života.

Stalna povezanost omogućava zaposlenima da brzo odgovore na hitna pitanja, bilo da se radi o rešavanju kritičnih radnih pitanja, pružanju korisničke podrške ili saradnji na vremenski osetljivim projektima. Ovo u značajnoj meri može doprineti povećanju efikasnosti i produktivnosti.

Značajne prednosti kultura stalnog rada donosi na poljima globalne povezanosti i unapređenja saradnje među članovima tima. Povezivanje ljudi i resursa širom sveta omogućava globalno umrežavanje, razmenu znanja i pristup različitim perspektivama. Komunikacioni alati i platforme društvenih mreža olakšavaju razmenu podataka u realnom vremenu, deljenje ideja i donošenje odluka. Sve napred navedeno podstiče timski rad i inovacije. Takođe, digitalna tehnologija pored stalne povezanosti omogućava zaposlenima da sa samo nekoliko klikova pristupe ogromnoj količini informacija, što nesumnjivo može pozitivno uticati na njihov profesionalni razvoj i procese donošenja odluka.

Važno je napomenuti da navedene prednosti nemaju isti značaj za sve pojedince. On varira u zavisnosti od individualnih osobina i preferencija, konteksta posla, kao i stepena do kojeg pojedinci mogu efikasno da upravljaju nedostacima kulture stalnog rada.

Nedostaci kulture stalnog rada

Nekada se uspeh na poslu povezivao sa tim koliko zaposleni naporno radi ili pak koliko izgleda da je zauzet. Da li to pravilo važi i danas u moderno doba? Da li ulaganjem više sati rada automatski znači i da će zaposleni postizati bolje rezultate?

Iako kultura stalnog rada uspešno stvara iluziju povećane produktivnosti i efikasnosti, ona zapravo može imati negativne efekte na oba ova aspekta. Studija Univerziteta Stanford je pokazala da produktivnost naglo opada nakon 50 sati rada u sedmici, a do zanimljivih rezultata je došlo i istraživanje objavljeno u Harvard Business Review-u. Naime, ono je otkrilo da rukovodioci nisu bili u stanju da naprave razliku između zaposlenih koji tvrde da rade 80 sati sedmično i onih koji zaista toliko rade. Dakle, stalan rad ne znači i da se postižu bolji rezultati. Naprotiv. Kultura stalnog rada pre šteti produktivnosti i efikasnosti. Neki od načina na koje ona može negativno uticati su:

 

  • Stalni prekidi. Brojna obaveštenja putem e-pošte, kratkih poruka i drugih digitalnih kanala komunikacije dovode do čestih prekida posla. Ovi prekidi mogu poremetiti pažnju i koncentraciju kao i tok posla, što otežava efikasno obavljanje radnih zadataka.
  • Obavljanje više zadataka istovremeno (multitasking). Od zaposlenih koji su uvek uključeni često se očekuje da žongliraju sa više zadataka istovremeno. Međutim, kako su istraživanja pokazala, multitasking zapravo može smanjiti produktivnost i efikasnost, jer deli pažnju i dovodi do grešaka i kognitivnog preopterećenja.
  • Kognitivno preopterećenje. Stalna povezanost i očekivanje trenutnih odgovora mogu rezultovati prevelikom količinom informacija koju pojedinac treba da obradi. Ovo preopterećenje može dovesti do smanjenja pažnje, zamora pri odlučivanju, te smanjene sposobnosti da se odredi prioritet i donese efikasan izbor.
  • Smanjena kreativnost i inovativnost. Davanjem prednosti trenutnim odgovorima, kultura stalnog rada sužava prostor za duboko i kreativno razmišljanje. Bez vremena i prostora za istraživanje novih ideja, kreativnost i inovacije ne mogu napredovati.
  • Iscrpljenost i sagorevanje. Kako se radno vreme povećava, raste i iscrpljenost i sagorevanje. Umor dovodi do smanjenog učinka, što značajno utiče na produktivnost i efikasnost.

Prezaposleni radnici neće biti produktivniji. Emocionalana i fizička iscrpljenost koju uzrokuje kultura stalnog rada negativno će uticati na produktivnost, efikasnost, zadovoljstvo poslom, ukupnu motivaciju, ali i na mentalno zdravlje i dobrobit zaposlenih.

Dvadesetčetvoročasovni ciklus rada i stalni pritisak da se bude na raspolaganju veoma lako mogu dovesti do povećanog nivoa stresa. Očekivanje da uvek treba da budu povezani i dostupni kod pojedinaca može stvoriti osećaj hitnosti zbog kojeg oni neće biti u mogućnosti da  se u potpunosti opuste ili „isključe“ sa posla, čak i van uobičajenog radnog vremena. Pozivi, poruke, e-pošta, obaveštenja kojima nema kraja mogu stvoriti osećaj i strah da će se nešto propustiti i stvoriti osećaj preopterećenosti i anksioznosti. Stalni osećaj da su na „ivici“ dovodi do izgaranja. Osim fizičke i emocionalne iscrpljenosti, ovo stanje je često praćeno osećanjem cinizma koji može doprineti narušavanju timskog duha među zaposlenima.

Sedeći način života i prekomerno vreme provedeno pred digitalnim ekranima mogu prouzrokovati niz zdravstvenih tegoba kao što su, primera radi, naprezanje očiju i mišićno-skeletni problemi. Takođe, tehnologija koja omogućava stalnu povezanost, sa druge strane, može doprineti društvenoj izolaciji. Primarni akcenat na digitalne interakcije i komunikacije sa kolegama može ograničavajuće delovati na odnose licem u lice i dovesti do osećaja nepovezanosti sa ljudima iz stvarnog života.

Zbog očekivanja da se reaguje na stvari vezane za posao i van radnog vremena veoma je teško naći vreme za lične aktivnosti: hobi, opuštanje i brigu o sebi. Stalna dostupnost takođe može dovesti i do poremećaja spavanja i smanjenog kvaliteta sna.

Kako se isključiti

Prekovremeni sati su postali sve češća pojava, a brojni domovi su postali kancelarije. Na kulturu „uvek uključenih“ radnika poslodavci gledaju pozitivno. Oni smatraju da kultura stalnog rada pokazuje motivisanu i entuzijastički raspoloženu radnu snagu. Međutim, videli smo da je situacija zapravo suprotna – ona dovodi do sagorevanja zaposlenih i, posledično, smanjene produktivnosti i efikasnosti.

Neravnoteža između posla i ličnog života može dovesti do smanjenja opšteg blagostanja i zadovoljstva ljudi. Zato je veoma važno naći način kako se isključiti sa posla.

Vreme je da se prava radnika ažuriraju tako da budu u skladu sa novom realnošću digitalnog doba – stanovište je poslanika Evropskog parlamenta. Prema njima „pravo na prekid veze“ bi trebalo da bude osnovno pravo širom Evropske unije. Šta predstavlja „pravo na prekid veze“?

Budući da ne postoji pravni okvir koji direktno definiše i reguliše pravo na isključenje, „pravo na prekid veze“ bi bio mehanizam koji bi omogućavao radnicima da se odvoje od posla i da se uzdrže od uključivanja u elektronsku komunikaciju u vezi sa poslom, kao što su pozivi, e-pošta, poruke i sl. tokom neradnog vremena, bez bojazni da će zbog toga biti izloženi diskriminaciji, kritici, otpuštanju ili drugim štetnim radnjama od strane poslodavca.

Evropski parlament je 21. 1. 2021. godine usvojio rezoluciju u korist prava na isključenje. I pre usvajanja ove rezolucije pojedine zemlje su zakonski priznavale ovo pravo. Pionir na tom polju je bila Francuska, a njen pristup je donekle uspeo da inspiriše druge zemlje EU. Prema izveštaju Eurofonda iz 2021. godine, Belgija, Francuska, Italija i Španija imaju zakonodavstvo koje uključuje pravo na prekid veze.

Portugalija je u okviru novih zakona nazvanih „Pravo na odmor“ koji su usvojeni 12. 11. 2021. godine zabranila poslodavcima da svojim zaposlenima šalju tekstualne poruke i imejlove van radnog vremena. Da li osim zakona postoje i  drugi efikasni pristupi za uspostavljanje ravnoteže između posla i privatnog života?

Stručnjaci iz ove oblasti preporučuju više strategija kojima se mogu izbeći ili pak umnogome smanjiti negativni efekti kulture stalnog rada. Neke od tih strategija su:

 

  • Pažljivo korišćenje tehnologije. Onemogućite nebitna obaveštenja, postavite određene periode za proveru e-pošte i poruka, kreirajte zone bez digitalnog signala ili vremenske periode za prekid veze i odmor.
  • Vežbajte upravljanje vremenom: Dajte prioritet zadacima, postavite realne ciljeve i podelite posao na delove kojima se može upravljati.
  • Postavite realna očekivanja. Budite jasni sa sobom i drugima o tome šta se može postići u datom vremenskom okviru.
  • Uspostavite jasne granice. Postavite jasne granice između posla i ličnog života. Definišite određeno vreme kada ste na raspolaganju za poslove u vezi sa poslom, a kada niste i saopštite to kolegama i nadređenima.
  • Redovno prekidajte vezu sa poslom. Pravite pauze tokom dana, koristite vreme godišnjeg odmora i zaista se isključite tokom vikenda ili slobodnih dana.

 

Ključna stvar za uspeh strategije za koju se opredelite je podrška rukovodećeg nivoa – menadžmenta. Zadatak i odgovornost menadžmenta je da stvori podsticajno radno okruženje koje poboljšava angažovanje zaposlenih, produktivnost i opšte blagostanje. Menadžeri svojim primerom treba da pokažu da zaposleni na poslu, bilo da rade u kancelariji ili od kuće, ne smeju da se osećaju kao zatvorenici.

 

Izvori: 

https://www.fearlessculture.design/blog-posts/the-always-on-culture-is-harming-your-company-why-it-needs-to-go 

https://clearword.com/blog/what-the-always-on-culture-and-how-to-combat-it 

https://www.makeuseof.com/always-on-culture-work-hurt-productivity-how-to-fix/ 

https://www.wrike.com/blog/tips-to-combat-always-on-work-culture/ 

https://www.europeanbusinessreview.com/switching-off-the-always-on-culture/ 

https://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20210114IPR95618/right-to-disconnect-should-be-an-eu-wide-fundamental-right-meps-say 

https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary/right-to-disconnect 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja