Autor: dr Aleksandra Kolaković
Bilateralni odnosi Francuske i Kine danas se moraju posmatrati kroz prizmu evropskog okvira iz marta 2019. godine – partneri, konkurenti i rivali – kao i kroz promene arhitekture međunarodnih odnosa koje su posledica pandemije Kovida 19 i rata u Ukrajini. Pozicije Francuske prema SAD, NATO savezu, kao i insistiranje na posebnostima, nisu novine u francuskoj spoljnoj politici i takođe determinišu francusko-kineske odnose. One su bile prisutne kroz aktivnosti, ali i političko nasleđe Šarla de Gola i Fransoa Miterana. Uporedo je i Emanuel Makron od 2017. godine pokušavao da težište svojih aktivnosti preusmeri na spoljnu politiku i što bolje pozicionira Francusku u međunarodnim odnosima. Stoga i nedavnu posetu Emanuela Makrona Kini, kao i izjave koje je dao tim povodom, potrebno je tumačiti i razumeti u ovim okvirima, kao i u kontekstu rata u Ukrajini.
Francusko-kineski odnosi imaju i svoju bogatu istoriju, koja je započela 27. januara 1964. godine, kada je Francuska priznala Narodnu Republiku Kinu. Već 1958. godine, reči generala De Gola jasno su dale do znanja da Francuska namerava da vodi nezavisnu politiku. Stoga je s jeseni 1963. godine, u jeku kinesko-sovjetskog sukoba, Edgar For došao u specijalnu diplomatsku misiju u Peking. De Gol je tako postavio temelje francusko-kineskim odnosima, a prvi oslobođeni zatvorenik Žan Paskualini će napisati čuvenu knjigu Maov zatvorenik o sedam godina provedenih u radnom logoru u Kini. Uspostavljanje diplomatskih odnosa uticalo je da tradicionalno nepoverljive kineske vlasti ipak održavaju specifične veze sa Francuskom. Iz istorije francusko-kineskih odnosa izdvaja se susret dva predsednika – Žorža Pompidua i Mao Cedunga u septembru 1973. godine. DŽou Enlaj, tadašnji kineski premijer i nekadašnji francuski student, ovom prilikom je održao čuveni govor o međusobnom poštovanju između dva naroda. Od ovog perioda započela je saradnja u vazduhoplovnoj i odbrambenoj industriji. Francuska je, između ostalog, isporučila kineskoj mornarici sonare i helikoptere 1974. godine. Ipak, odnosi između Francuske i Kine nisu uvek išli uzlaznom linijom, a oblast poštovanja ljudskih prava bila je jedna od bitnih tačaka sporenja. Nakon demonstracija na Tjenanmenu 1989. godine, Francuska je učestvovala u operaciji Žuta ptica kojom se 150 disidenata prebacilo preko Hongkonga u Francusku.
Pred početak novog milenijuma, Francuska i Kina su uspostavile globalno strateško partnerstvo (1997) u pravcu jačanja kulturne, ekonomske i diplomatske razmene. Analize francuskih politikologa specijalizovanih za Kinu govore u prilog da je Kina početkom 21. veka usmerila svoju politiku prema Evropskoj uniji preko Francuske. Povodom 50. godišnjice od uspostavljanja diplomatskih odnosa Hu Đintao je boravio u zvaničnoj poseti Francuskoj, koja je te 2004. godine proglasila „Godinu Kine u Francuskoj”. Već od tada je bilo jasno da se odnosi u sferi ekonomije ubrzano razvijaju, a Francuska je postala treći evropski partner Kine. U vreme Nikole Sarkozija došlo je do zahlađenja odnosa kada je zakazan sastanak francuskog predsednika i Dalaj Lame, a Kina je odložila i samit sa Evropskom unijom. Odnose su pogoršali i protibetanski protesti u Parizu 2008. godine, kao i činjenica da je Francuska beležila trgovinski deficit od 26 milijardi evra (40% njenog ukupnog deficita). Značajan znak popravljanja kinesko-francuskih odnosa poklapa se sa dolaskom na vlast Si Đipinga. Prvi francuski predsednik i prvi šef neke evropske države koji je primljen u zvaničnu posetu kod Si Đinpinga bio je Fransoa Oland 2013. godine. Ipak, prvi predsednički mandat Emanuela Makrona bio je odlučujući. Marta 2019. godine Si Đinping je bio u zvaničnoj poseti Francuskoj tokom koje je došlo do zaključivanja velikog ugovora (u vrednosti od 30 milijardi evra) između kineske aviokompanije i Erbasa. Već tada su projekcije novog svetskog ekonomskog poretka do 2050. godine išle u prilog presudnom uticaju Kine. Otuda i posebna pažnja Makronove administracije prema Kini, kao sili u usponu i odnosu snaga u Južnom kineskom moru, gde se odvija trećina svetskog pomorskog saobraćaja i gde Francuska ima svoje tradicionalne interese.
Danas, Francuska pored amabasade u Pekingu ima i 6 konzulata na teritoriji Kine, dok Kina pored ambasade u Parizu ima 5 konzulata, od toga po jedan u Polineziji i Reunionu. Pored ovog okvira zvanične posete državnika govore u prilog razvoju odnosa između dve države. Za razvoj aktuelnih francusko-kineskih odnosa značajan je susret francuskog i kineskog predsednika novembra 2019. godine. Tada se posebno insistiralo na većem otvaranju kineskog tržišta i odbrani multilateralnog sistema trgovine. Kao značajne komponente bilateralnih odnosa Francuska prepoznaje objavljivanje „Pekinškog poziva” za klimu i biodiverzitet, kao i inauguracija muzejskog projekta u Centru Pompidu u Šangaju, koja je po oceni francuske diplomatije „označila važan korak u razvoju francuskog kulturnog prisustva u Kini, uprkos kontekstu sve većeg zatvaranja zemlje”. U vreme pandemije francuski i kineski državnici su održavali telefonske veze, što je bilo od značaja za suočavanje sa okolnostima pandemije i njenim posledicama. Ministarka za Evropu i spoljne poslove sastala se sa kineskim kolegom na marginama ministarskog sastanka G20 na Baliju i na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u septembru 2022. godine. Na Samitu G20 na Baliju, 15. i 16. novembra 2022. godine, susreli su se i predsednici država.
U 21. veku značajno je naglasiti da su francusko-kineski odnosi podignuti na rang „globalnog strateškog partnerstva” počev od 2004. godine. Od 2001. godine dve države kroz strateški dijalog se konsultuju u svim oblastima bilateralnih odnosa i globalnih pitanja. U fokusu je pre svega do sada bila ekonomska saradnja, ali je diskutovano i o globalnom ekonomskom upravljanju, klimatskim promenama i regionalnim krizama. Značajna etapa u razvoju francusko-kineskih odnosa od 2013. godine jeste i Ekonomski i finansijski dijalog na visokom nivou. Dijalog na visokom nivou o mobilnosti ljudi započeo je od 2014. godine, a obuhvata oblasti akademske, naučne, kulturne razmene i promocije ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Ukoliko se posmatraju poslednje sednice ova tri okvira kroz koje se sprovodi „globalno strateško partnerstvo” Francuske i Kine, može se primetiti da su poslednje sednice bile održane krajem 2019, 2021. i početkom 2022. godine. Dakle, postojao je i jedan period zatišja u razvoju odnosa, ali se on može povezati sa pandemijom, a ne samo sa drugim okolnostima međunarodnih odnosa, kao što su veoma važni odnosi Kine i Rusije i Kine i SAD.
Od januara 2020. godine održano je 11 razgovora između šefova država, tri francusko-nemačko-kineska trilateralna sastanka, jedan sastanak sa predsednicima Komisije i Evropskog saveta. Takođe, održano je i 12 razgovora između ministara spoljnih poslova. U kontekstu savremenih francusko-kineskih odnosa bitni su susreti Emanuela Bona, diplomatskog savetnika predsednika Francuske sa Vang Đišanom, potpredsednikom Kine i Vang Jiem, ministrom spoljnih poslova Kine 13. januara 2022. godine, kao i ministara spoljnih poslova na marginama ministarskih sastanaka G20 u Rimu (oktobar 2021) i na Baliju (jul 2022) i na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (septembar 2022). Na sastanku Si Đinpinga i Emanuelea Makrona na marginama Samita šefova država G20, 15. novembra 2022. godine na Baliju, postignuta je saglasnost da Francuska i Kina konsoliduju strateško partnerstvo, posebno u aero-nautičkom, poljoprivredno-prehrambenom i nuklearnom sektoru. U kontekstu rata u Ukrajini ovo je bila važna prilika da kineski i francuski predsednik utvrde i zajedničke stavove koji uključuju protivljenje upotrebe nuklearnog naoružanja.
Važan segment francusko-kineskih odnosa su ekonomija, obrazovanje, kulturna i naučna saradnja. U Kini je prisutno više od dve hiljade francuskih kompanija (poljoprivredno-prehrambeni sektor, industrija, transport, urbani razvoj, maloprodaja, finansijske usluge) što je oko 480 hiljada radnih mesta. Kineske investicije u Francuskoj doživele su snažan rast poslednjih godina. Osnovano je 800 filijala kineskih kompanija koje su zaposlile oko 30 hiljada ljudi. Francuska strana insistira na dugoročnoj saradnji u sektorima civilne nuklearne energije i aero-nautike, kao i proširivanju na polja održivog razvoja, zdravstva i finansijskih usluga. Francuska i Kina sarađuju i u oblasti životne sredine i održivog razvoja što obuhvata borbu protiv klimatskih promena, očuvanje životne sredine i biodiverziteta i promociju održivog urbanog razvoja.
Nauka, inovacije i tehnološki razvoj su prioriteti franucsko-kineske saradnje. Februara 2019. godine, identifikovano je sedam prioritetnih sektora za saradnju nauke i tehnologije: zdravstvo, poljoprivreda, veštačka inteligencija, napredni materijali, životna sredina, svemir i fizika čestica. Već pre ovoga francusko-kineska saradnja u oblasti istraživanja svemira rezultirala je lansiranjem satelita, oktobra 2018. godine. Mobilnost studenata je prepoznata kao bitan segment daljeg unapređenja odnosa. Stoga je pre pandemije kovida 19 bilo 37 hiljada kineskih studenata na francuskim univerzitetima. Uporedo je 10 hiljada francuskih bilo u Kini, što je najveći broj studenata iz neke evropske zemlje u Kini. Francuski i kineski umetnici već sarađuju na više projekata, a takođe je plan da se ojača saradnja na polju mobilnosti umetnika i stoga su oni, pored diplomata i političara, poslovnih ljudi i univerzitetskih profesora, činili deo zvanične delegacije Emanuela Makrona prilikom posete Kini aprila 2023. godine.
Iako prilikom susreta francuskog i kineskog predsednika aprila 2023. godine fokus nije bio na stanju ljudskih prava u Kini, na čemu je insistirala američka i britanska štampa prilikom svojih kritika na račun Emanuela Makrona, ipak aktivnosti Francuske u prethodnom periodu demantuju ove natpise. Između ostalog, Francuska je 2018. godine pozvala na zatvaranje logora za interniranje u Sinđangu i usmerila pažnju javnosti na milion Ujgura i muslimana. Francuska podržava nastavak dijaloga EU i Kine o ljudskim pravima (poslednje zasedanje održano u aprilu 2019. godine, ali Kina je jednostrano odlučila da ga suspenduje u martu 2020. godine). Takođe, Francuska je 21. oktobra 2021. u ime 43 države predala zajedničku transregionalnu izjavu o stanju ljudskih prava u Sinđangu u Trećem komitetu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
Zalaganja Emanuela Makrona, francuskog predsednika za stratešku nezavisnost Francuske i EU od SAD nisu novog datuma. Od početka njegovog predsedničkog mandata, u više navrata i tokom Trampove administracije, Makron je naglašavao potrebu da Francuska i Evropa imaju svoje interese, koji su nezavisni od interesa SAD, kao i potrebu da samostalno deluju u raznim aspektima, pa i u onima koja obuhvataju osetljive oblasti kao što je bezbednost. Rat u Ukrajini jeste ujedinio i ojačao stara savezništva i partnerstva, ali pre svega u kontekstu odnosa prema Rusiji. Uporedo, rat je doveo i do velikih promena u međunarodnim odnosima i potrebu da se sve države više okrenu pojedinačnim, odnosno nacionalnim interesima, ubrzanom razvoju saradnje sa određenim državama i održavanju balansa moći. Makronovo držanje i govori u Kini su delom očekivani, ako se posmatraju aktivnosti i ideje evropske vojske koja se u više navrata pominjala u javnosti, potom tekst nove francuske vojne strategije za period do 2030. godine, koja je nastala 2021. godine, kao i Strateški kompas EU, donet marta 2022. godine, kriza izazvana pandemijom Kovida 19, formiranje saveza AUKUS septembra 2021. godine i poljuljanih američko-francuskih odnosa oko prodaje podmornica Australiji, aktuelnih promena u međunarodnim odnosima, kao posledice rata u Ukrajini i promenjene pozicije Rusije u kontekstu SAD – Rusija, EU – Rusija, SAD – Kina i Kina – Rusija.
Od kako je došlo do energetske i gasne krize izazvane ratom u Ukrajini Francuska je, kao i Nemačka, upozoravala na moguću zavisnost od SAD i naglašavale da se to mora sprečiti. Stizale su i informacije o ekonomskom napretku i bržem oporavku američke privrede od evropskih, dok su rasle cene i opadao životni standard u Evropi. Drugi bitan pogled na aktuelne američko-francuske odnose, koji se prelama i na odnose Francuske i sa drugima, a ne samo sa Kinom, jeste i Makronova poseta SAD tokom koje je nastojao da utiče da američki paket pomoći privredi zbog krize ne ugrozi francusku i nemačku privredu i njen rast. Uporedo, Makron je bio protiv izgradnje bezbednosnog štita Evrope u kome bi u značajnoj meri bio prisutan američki vojni kapital. Sve izjave Emanuela Makrona od februara 2022. godine bile su znatno blaže i pomirljivije od onih koje su stizale sa druge strane Atlantika, posebno kada je reč i o Putinu lično. Nakon neuspešnih američko-kineskih susreta i više incidenata oko Tajvana, kao i susreta kineskog i ruskog predsednika u Moskvi, Makron, koji je nastojao da očuva sve linije komunikacije i ulogu Francuske kao arbitra u međunarodnim odnosima, a posebno u kontekstu rusko-ukrajinskog rata, dodatno je zainteresovan za Kinu, u pravcu strateške saradnje, multipolarnosti i dolaska do mira.
Logično je da su Makronove izjave negativno dočekane od strane američkih političara, koji su pored američkih interesa, imali u vidu i već aktivnu kampanju za izbore. Posebno su prisutne izjave da Makron podilazi kineskom predsedniku Si Đinpingu, kao i da time „podriva zapadne pokušaje odvraćanja Kine od invazije na Tajvan”. Sa druge strane, postoje kritike i u Evropi, potekle većinom od strane proameričkih političara i država, kao što su na primer Velika Britanija i Poljska, koje imaju bližu saradnju sa SAD, kao i neke nesuglasice u bilateralnim odnosima sa Francuskom. Interesantno je zapaziti i da su primetne razlike između Francuske i ovih država, kao i SAD, u oštrijim ocenama Rusije i rata u Ukrajini. Različitih pogleda i stavova je dakle više, ne samo po pitanju Kine, stoga i ove Makronove izjave su daleko od prekida razvoja američko-francuskih odnosa ili nekog naglog zaokreta. Ipak, one jesu pokazatelj da Francuska u spoljnim odnosima nastavlja tradicionalni obrazac delovanja, kao i da se francuska diplomatija pozicionira u novim međunarodnim odnosima tako da sačuva bitnu ulogu u budućnosti. Takođe, Makron je u svom drugom mandatu i verovatno, kao i većina predsednika, razmišlja šta će ostaviti kao trag u istoriji. Da li će stratešku autonomiju Francuske i/ili Evrope razvijati kroz Evropsku političku zajednicu i koji će biti naredni potezi u ovom pravcu teško je sa sigurnošću reći, ali će u ovom kontekstu i razvoj francusko-kineskih odnosa biti od značaja.
Ostavi komentar