Trauma i „Spomenik“ – ključne reči današnje radionice
Radionica autorke Gordane Todorić „Kako se suočiti sa traumom i kako je prevazići“, u kojoj je učestvovao i psiholog Aleksandar Šibul, održana je u Velikoj sali Kulturnog centra Novog Sada u okviru programa „Ledena tišina govori“, posvećenog sećanju na žrtve Novosadske racije. Pre radionice prikazan je film Miroslava Antića „Spomenik“.
Na pitanje kako se suočiti sa proživljenom traumom, kako je prevazići pesnik Miroslav Antić odgovara filmom „Spomenik“. Koja je uloga kulture i umetnosti u prevazilaženju trauma, i šta taj film govori o nama danas, pitanja su koja su bila postavljenja na ovoj radionici.
-Danas smo pažnju usmerili na tematizaciju trauma, i strategiju njihovog prevazilaženja. Primarno ratnih trauma, ali i onih međuetničkih tenzija koje su nakon Drugog svetskog rata postojale u Novom Sadu i Vojvodini, između Srba i Mađara. Druga važna stvar je Antićev film napravljen 1968. godine. Ta godina je vrlo važna za umetničku scenu Jugoslavije tog vremena, i to je doba, u tadašnjoj kulturnoj sceni, u kome se završava jedan vrlo zanimljiv i važan period vrlo liberalnog odnosa vlasti prema umetničkoj produkciji. Antićev film, u to doba, u tom kontekstu raspravlja o, na ličnom planu, ljubavnom odnosu devojke i mladića iz različitih etničkih zajednica. Govori se o tome kako prevazići traumu koju su neki drugi, u njihove ime, načinili rekla je Gordana Todorić.
Psiholog Aleksandar Šibul dodao je da postoje razvojne traume, i takozvane šok traume. Prve se dešavaju postepeno, pre svega u porodicama, a one su u vezi sa lošom atmosferom, nekim vrstama maltretiranja dece, odustvom emocija, svađama… Sve to stvara podlogu za razvoj traume koja kasnije ima velike posledice.
-Sa druge strane tu su šok traume koje su u vezi sa određenim događajima. One ostavljaju posledice na porodice onih koji su izgubili bližnje. Svaka nasilna i trenutna smrt predstavlja traumu, jer se neki procesi između bližnjih nisu završili. Neko „odlazi“, nismo se ispričali, pomirili, pozdravili… Šok traume poput ubistava ostavljaju jak pečat na porodicu, jer one obnavljaju to sećanje svake godine i svake godine se traumatizuju. Tuga se nasleđuje sa kolena na koleno i ona često dovodi do raznih bolesti. Neke od njih su bolesti zavisnosti – dodao je Šibul.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=oftYJQwPLv8[/youtube]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=mb_3gdVuuYc[/youtube]
Ostavi komentar