event_note Izložba
17.02.2021 - 15.03.2021 access_time

Izložba Milane Kosanović od 17. februara u Likovnom salonu

location_on Likovni salon KCNS
event_note Izložba
17.02.2021 - 15.03.2021 access_time

Izložba Milane Kosanović od 17. februara u Likovnom salonu

location_on Likovni salon KCNS

Izložba Milane Kosanović biće otvorena u sredu 17. februara u Likovnom salonu Kulturnog centra Novog Sada i uz propisane mere zaštite moći će da se  pogleda do 15. marta.

„Milana Kosanović je grafičarka po obrazovanju.  Međutim, to je tek jedan segment njene svestrane stvaralačke ličnosti. Za nju je grafika ishodište, polazna tačka promišljanja, a štamparska matrica nepresušni izvor reciklažnog materijala ‒ majka svih otisaka koji su od nje otpali, na šta upućuje i sam korijen riječi matrica (lat. mater – majka).

Sudbina probnih otisaka i neuspješnih grafičkih listova je da postanu osnovom za druge likovne forme. Njene matricama duboke štampe memorišu dosta spontane, nekontrolisane akcije. Na njima preovlađujuće strukture, hrapave i izbrazdane, vizuelno podsjećaju na kamen koji je dugo bio zakopan u zemlji. Ozemljenost i vizuelno bogatstvo traži jasnu obradu. Kao što i izvađenu stijenu treba usitniti i bar malo oklesati, tako i Milana  osjeća da njen papirni materijal za gradnju mora biti obrađen rezanjem, nikad kidanjem. Na taj način je doveden u red. Od takvih oštro rezanih elemenata oronule i plemenite površine autorka gradi apstraktne kompozicije: kolaže, ćilime i knjige. To su potpuno ili djelimično otvorene likovne činjenice: otvorene na način da se nerado podaju prisili pravougaonog formata, naglašene gravitacione centričnosti i vektorskih usmjerenja ustremljenih u okolni prostor.

U kolažima je podloga za koju su zalijepljene forme tek puki fizički nosilac, a nikako integralni dio kompozicije. Oblici i teksture se dalje integrišu i nadograđuju u postupcima kao što su crtanje, prodiranje, grebanje, provlačenje. Na taj način se određenim segmentima podiže ili spušta nivo vizuelne gustine. Tamo gdje su slojevi bili posebno svojeglavi trebalo ih je prišiti, čisto da im se dâ do znanja kakve su prirode i gdje im je mjesto.

Iako pretežno djeluju u polju dvodimenzionalnog, Milanini radovi prebivaju u stalnoj želji za dodirom. Suzdržane ili naglašene potencije za istupanjem ka posmatraču traže poseban intimni, gotovo tjelesni odnos. Na knjigama se to najviše očituje, jer im je svrha upotpunjena tek onda kada ih uzmemo u ruke i otpočnemo istraživanje. Zauzimaju naš prostor, mjenjaju oblik i veličinu, mogu se omirisati, i zaista postaju dijelom nas samih.

Ova djela u nekom duboko simboličkom smislu predstavljaju čvorove u kojima koegzistiraju suprotnosti ‒ isto vrijeme pomirene i aktivne unutar istog bića, (androgin, kamen mudrosti), kao njihovo izmirenje. Neobrađen kamen je prima materia ‒ ženski princip, majka je zemlja, majka je matrica. Alat za obradu predstavlja muški princip, kao i akcije rezanja i probijanja. Igranje s materijalom i oblikom odlika je dječje prirode, a izbrazdanost i istrošenost su iskustvo i starost. Primanje i davanje, toplo i hladno, sunce i mjesec…

U težnji da pronađe odgovore na neizgovorena pitanja o razlozima i smislu svoga postojanja, autorka polazi od podsvjesnog, znajući da u tzv. slučajnostima bivaju skrivene poruke koje treba iskopati i osvjetliti. Uostalom, kao i u Roršahovim mrljama ‒ podsvijest se razotkriva u bezobličnom i slučajnom.

Milana je arheolog duše. Kad arheolog nešto iskopa, on dobija djeliće od kojih slaže neku moguću sliku davno zaboravljenog života, koja je istinita jednim dijelom. Kako ćemo je konstruisati zavisi od toga ko smo i kakvi smo.”

 Milan Krajnović

 

 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja